Specifična utrka izdržljivosti koja traje ravno 24 sata izmišljena je još 1923. na zapadu Francuske

Specifična utrka izdržljivosti koja traje ravno 24 sata izmišljena je još 1923. na zapadu Francuske u mjestu Le Mans. Nastavak s prethodne stranice su često isti vozači u njima nastupali na svim prestižnim natjecanjima. Tako je, primjerice, i Graham Hill 60-ih godina prošlog stoljeća uspio pobijediti u tri od četiri prestižne utrke, a možda bi i na Pariz – Dakaru da je utrka kroz pustinju tada postojala.

Upravljati bolidima koji su znali razvijati i više od 1000 konja na gradskim prometnicama u najmanju je ruku ludost. A upravo su tijekom svibnja Alonso, Vettel te ovogodišnji pobjednik Webber i društvo opet stavlja život na kocku u gradu kocke i nitko, pa ni Bernie Ecclestone, ipak ne pomijšlja maknuti iz kalendara svjetskog prvenstva Formule 1 utrku koja se vozi ulicama Monte Carla. Razlog je jednostavan – riječ je, uz Monzu, o najstarijoj i najprestižnijoj utrci na svijetu. Uostalom prva utrka u Kneževini organizirana je još 1929., tada pod pokroviteljstvom princa Louisa II, a možemo podsjetiti kako je svjetsko prvenstvo u Formuli 1 održano tek 1950. Iako nema pretjecanja, iako subotnje kvalifikacije često odlučuju o pobjedniku, ipak cirkus Formule 1 svake godine svrati u monegašku luku na jednu dozu prestiža i svjetskoga glamura.

VN Monaca ne obara rekorde u broju posjetitelja, ali je sigurno da su džepovi svih koji prate utrku pokraj staze ili iz nekog od luksuznih hotela puni do vrha. Kako bi se stvorila privremena staza Formule 1, zajedno s popratnim tribinama potrebno je punih šest tjedana, a još tri kako bi se sve demontiralo do sljedeće sezone. Neokrunjeni kralj Monaca, ili možda je prikladnije reći princ, svakako je Ayrton Senna koji je na ulicama Kneževine slavio čak šest puta u deset nastupa. Gledati njegov kvalifikacijski krug i danas je nešto posebno, prava umjetnost za upravljanjem. Nelson Piquet, bivši trostruki svjetski prvak, uspoređuje vožnju Formule 1 u Monacu s vožnjom bicikla u sobi vašeg stana, ali isto tako dodaje da pobjeda u Kneževini vrijedi dvostruko više od obične. Mnogi vozači upravo Monaco smatraju najzahtjevnijom utrkom u sezoni, a primjerice Alberto Ascari čak se i okupao u monegaškoj luci 1955. nakon izljetanja sa staze.

Vjerojatno najmanje poznata utrka domaćoj publici jest ona u Indianapolisu, a razlog je jednostavan, održava se s druge strane ‘velike bare’. Motor Speedway na kojem se vozi i danas konstruiran je još 1909., a prva je utrka organizirana 30. svibnja 1911., na kojoj je bilo već 80.200 gledatelja. Danas se oko ovala skupi i do 400.000 gledatelja željnih brzine i ‘krvi’ na američki način. Nama Europskimima možda je još teško shvatiti kako netko može gledati 500 milja (804 kilometra) kako se bolidi doslovno vrte ukrug. Ali to je višesatni spektakl koji ima svoj smisao. Uostalom jedan dio od dosadašnja 92 održana izdanja bodovao se i za svjetsko prvenstvo Formule 1. Bilo je to između 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća, a od početka 2000. pa sve do 2007. bolidi Formule 1 također su nastupali u Indianapolisu, ali su se koristili samo jednim dijelom ovala, i to u kontrasmjeru, a ostatak je piste bio improviziran unutar ovala.

Sve dok Bernie nije odlučio kako mu SAD ne donosi dovoljno eura, valjda i zato jer je dolar slab. Brzine na ovalu doista su impresivne. Tako je 1990. pobijedio Nizozemac Arie Luyendyk s prosječnom brzinom od 299,307 km/h, a u taj prosjek ulaze i mnogobrojne neutralizacije utrke nakon nesreća i vožnje iza sigurnosnog automobila. Inače, isti Luyendyk drži i rekord kruga s prosječnom brzinom od nevjerojatnih 382,216 km/h postignutim 1996. Nakon tih podataka postaje jasno zašto često vozači u Indianapolisu imaju problema tijekom zaustavljanja u boku kada zapravo teško procjenjuju svoju brzinu, jer im nakon vožnje od 400 km/h brzina od 100 km/h djeluje kao da stoje. Za pobjedu u Indianapolisu potrebna je izdržljivost, ali katkad i iskustvo. Tako je najstariji pobjednik Al Unser slavio 1987. iako je imao 48 godina. U Indianapolisu također nema utrke kada kiši. Prevelike su brzine, pa se u slučaju kiše bolidi šalju u boksove i čeka se da se staza potpuno osuši.

Specifična utrka izdržljivosti koja traje ravno 24 sata izmišljena je još 1923. na zapadu Francuske.