Home / Biznis i politika / Zbog visoke cijene kapitala, konkurentnost je ugrožena

Zbog visoke cijene kapitala, konkurentnost je ugrožena

Zakon o financijskom poslovanju, prije svega mislim na rokove plaćanja? – To je u ovom trenutku malo teže prognozirati. Mnogo će ovisiti o tome kako se taj zakon provodi. Svakako pozdravljam bilo koju ideju da se smanji nelikvidnost na tržištu.

  • Uza sve napore jedno nikako ne postižemo veću konkurentnost. Koliko je investitorima važan položaj zemlje u kojoj žele poslovati na nekoj ljestvici? – Nažalost, ove smo godine pali za pet mjesta, a investitori sigurno ne zaobilaze taj podatak. Taj negativni trend bilježimo od 2008., kad je recesija počela, i zato se nadamo boljim brojkama iduće godine kad bismo trebali izaći iz recesije.

  • To znači da predvidate rast BDP-a? – Procjenjuje se da će hrvatski BDP iduće godine biti oko 0,9 posto u plusu.

  • Hrvatskim je tvrtkama najveći problem kapital. Kako mogu biti konkurentne ako se zadužuju po tri ili četiri puta višoj cijeni od onih u npr. Austriji ili Poljskoj? – Zbog velike izloženosti domaćih banaka inozemnim maticama one drže restriktivnu kreditnu politiku, zbog čega je pristup poduzeća kapitalu djelomično ograničen. Uz to, većina banaka i dalje ocjenjuje Hrvatsku kao visokorizičnu zemlju, zbog čega su kamate ovdje mnogo više nego u zemljama EU. Ipak, očekuje se da će nakon ulaska u EU banke malo popustiti svoju oštru kreditnu politiku i da će se zbog veće sigurnosti sniziti kamate na kredit.

  • Traže li naša poduzeća uopće provjeru boniteta tvrtke s kojom namjeravaju poslovati, bilo da je riječ o domaćoj ili stranoj? – Srećom, naša su poduzeća prepoznala važnost i kvalitetu koje mogu dobiti provjerom boniteta poslovnog partnera bilo iz zemlje bilo iz svijeta. Financijska kriza osvijestila je poduzetnike, zbog čega su sad mnogo oprezniji pri sklanjanju posla. Nije više dovoljno otići na ručak s poslovnim partnerom da bi se sklopio posao.

  • S obzirom na to da na državu otpada više od 60 posto BDP-a i da najbolje prolaze tvrtke oslonjene na nju, treba li nam uopće praksu provjere boniteta? Ima li smisla tjerati tvrtke da se počnu ponašati tržišno?