Pad izvoza 500 najboljih tvrtki pokazatelj je zrele faze hrvatske gospodarske drame

Međutim, ako već kriza nije povod za dramatične promjene u agencijskoj strukturi kako bi se olakšao pristup dobrim idejama i njihova razmjena, možda jesu digitalni mediji i suvremeno potrošačko društvo. U vremenu u kojem vlada kult amaterizma, u kojem svatko misli da zna i može i u kojem je dovoljno samo jednim ‘klikom’ miša naći mnogo rješenja i koncepata koji kreativca samo mogu odmaknuti od zadane trase ili, ako hoćete, podsvjesno mu usaditi ideje koje onda reciklira i nudi samo u izmijenjenom pakiranju, teško je odrediti što je kreacija i odgovoriti na pitanje je li originalnost postala mit. Maro Pitarović misli da su to gluposti i da dostupnost sadržaja kreativce može nadahnuti na bolje uratke. No s njime se ne slažu baš svi.

Originalnost je svakako mit. Svaka generacija naše civilizacije ne počinje od nule, učimo iz povijesti i unapređujemo ili spajamo tuđe inovacije i dostignuća. Reciklaža tuđih ideja u pozadini je većine najvažnijih izuma i dostignuća naše civilizacije. Nedavno sam gledao fantastično predavanje ‘Everything is remix’ u kojem se precizno pokazalo koliko je pjesama Boba Dylana ili Led Zeppelin zapravo ‘ukrađeno’ od nekih starijih, manje poznatih folk-izvođača. Tko bi danas slušajući njihove opuse uzeo to kao nešto loše, nemoralno ili manje vrijedno? – poručuje Serdar i nastavlja kako je Steve Jobs preuzeo 90 posto inovacija od prvoga Xeroxova računala, stvorio svoj prvi Macintosh, a nakon toga najbogatiju kompaniju na svijetu.

Pravno se ideja ne može štititi, može se zaštititi samo njezina izvedba. To je niži oblik preuzimanja tuđih ideja, kad se preuzeti uzorak ni na koji način kreativno ne unaprijedi, tada je to čista kradba. Postoji izreka arhitekta Adolfa Loosa: ‘Najbolja forma već postoji i nitko se ne bi trebao bojati upotrijebiti je, čak i ako neki elementi proizlaze iz tuđeg rada. Imamo dovoljno originalnih genija. Ponavljamo se u beskonačnosti’ – zaključuje Unexov kreativac.

Potraga za originalnim idejama nije ništa teža ni lakša nego prije – ideje se ponavljaju, obrađuju, recikliraju i u tome nema ništa sporno, a i nitko ne bi trebao strahovati od digitalnih medija. No trebali bismo od kratkovidnih šefova, demotivirajućeg ozračja, nemogućih zahtjeva i honorara dovoljnih samo za pokrivanje troškova toaletnog pribora. U tom je smislu kreativa doista ugrožena, a bez nje – nema ni čarolije.