Želimo nešto što će ukazivati na održivo smanjenje nezaposlenosti, ne nužno i rapidno jer nisam siguran da su naši alati dovoljno snažni za to, ali željeli bismo ekonomiju dovoljno jaku da poboljša uvjete na tržištu rada – izjavio je prilikom predstavljanja poteza Feda šef Ben Bernanke. Odluka donesena samo dva mjeseca prije predsjedničkih izbora pobudila je i političke reakcije, sasvim očekivano. Republikanci su QE3 iskoristili za novi napad na aktualnu administraciju i tvrdnje da je riječ o dokazu neučinkovitosti ekonomskih politika predsjednika Baracka Obame. Smeta ih i namjera kao takva, odbacili su QE3 kao dokazano loš utjecaj na stagnirajuću ekonomiju. Lanhee Chen, voditelj kampanje kandidata Mitta Romneyja rekao je da ‘nakon četiri godine slabog rasta, padajućeg dohotka, povećanih troškova i uporno visoke nezaposlenosti, američkoj ekonomiji ne treba još umjetnih i neefikasnih mjera’ te da bi trebali ‘stvarati bogatstvo, ne tiskati dolare’. Romney je bio slikovitiji nazivavši QE3 ‘šećernim fiksom’ koji neće riješiti ništa. Zbog njegove najeve da neće produžiti mandat Bernankeu, koji završava u siječnju 2014. u slučaju izborne pobjede, efekt Fedove politike može biti umanjen. Tržišta će uzmicati što izglednije bude pobjeda republikanskoga kandidata zato što će to značiti neizvjesnost nastavka te mjere.
Bernanke je optužbe za ‘političnost’ Fedovog poteza narančavo odbacio. – Iznimno smo se trudili, i vjerujem u tome bili uspješni, da Fed bude nestrančki i apolitičan. Naše odluke temeljimo isključivo na stanju ekonomije – rekao je Bernanke. Ipak, teško je ignorirati vezu između ključne Obamove prepreke drugom mandatu, nezaposlenosti, i odluke Feda, pogotovo zbog trenutka u kojem je donesena. Taj trn u oku Obamine administracije kontinuiran je problem, a posljednje popuštanje izvedeno je još 2010., stoga nije malo onih koji vjeruju da Bernanke vraća uslugu predsjedniku koji mu je odlučio produžiti mandat iako je imenovan u vrijeme njegova prethodnika, Georga W. Busha. I Bernanke se, toliko se svi slažu, upustio u vrlo neizvjestan eksperiment, o čijem će ishodu ne-sumnjivo ovisiti njegova sudbina. Ako nezaposlenost padne brže od inflacije, svi će mu pljeskati, ali ako inflacija izmakne kontroli, a nezaposlenost ostane neprihvatljivo visoka, sudbina mu je zapećaćena, i to vjerojatno neovisno o tome tko je u Bijeloj kući. Potez je hrabar ne samo s političkog, već i ekonomskoga gledišta, prijašnja popuštanja bila su drugačija jer je Fed prvi put svoju politiku vezao uz razvoj u ekonomiji i obećao provoditi je dok ne urodi plodom. Ako ništa drugo, pohvalno je jasno preuzimanje odgovornosti i precizno određivanje ciljeva, nešto što većini drugih zemalja kronično nedostaje.
