Disciplina kičme na splitski način

Sotine milijuna kuna uprihodi svake godine na izvoz znanja hrvatske tvrtke Ericsson Nikola Tesla d.d., a zarade ih njeni inženjeri, najbrojniji među više od 1600 zaposlenih. To poduzeće surađuje i s hrvatskim sveučilištima ulazući u znanstveno-istraživačke projekte, zapošljava mlade inženjere i na svjetskom tržištu prodaje hrvatsko znanje. Ericsson Nikola Tesla d.d. jedno je od nekoliko uspješnih hrvatskih poduzeća koja prodaju ‘hrvatsku pamet’, ali izvoz znanja ne znači samo izvesti neki proizvod osmišljen i napravljen u Hrvatskoj. U toj je kategoriji i obrazovanje stranih studenata u Hrvatskoj.

Dok, primjerice, Engleska i Sjedinjene Američke Države na godinu zarađuju milijarde dolara školjući strance, u Hrvatskoj je to zanemariva stavka u BDP-u i potpuno neistraženo područje. Nekoliko privatnih poslovnih škola poput VERN-a i ZŠEM-a školju strance, istina je da stranci studiraju i na javnim sveučilištima, ali u Hrvatskoj su upisne kvote za strane studente izrazito male. Možda zbog nemogućnosti organiziranja kompletne nastave na nekom od svjetskih jezika ili zato što nitko ne razmišlja o takvoj mogućnosti. Umjesto da se hrvatski pregovarači nadmudruju s raznim timovima EU i gube energiju i koncentraciju na zahtjevu znanstvene elite EU da domaća sveučilišta postanu samo nastavna, bolje bi bilo da smisle kakvu izobrazbu hrvatska znanost može ponuditi strancima i to naplatiti. S obzirom na ulazak u EU, hrvatska bi sveučilišta trebala ponuditi više mogućnosti za studiranje stranih studenata i na taj način zaraditi novac koji pokušavaju izvući od domaćih studenata na sve moguće načine. Razmišlja li itko od odgovornih da u tu svrhu iskoristi sredstva iz fondova EU?

Zasad Hrvatska najuspješnije ‘izvozi mozgove’, odlazak mladih obrazovanih stručnjaka masovan je. Demografi tvrde da ih je u posljednjih nekoliko godina otišlo oko sedamdeset tisuća iz domovine. U Hrvatskoj trenutačno vrlo dobro posluju agencije koje ‘izvoze’ mlade i obrazovane stručnjake raznih profila. Ekonomski kriza je glavni uzrok odlasku mladih, obrazovanih ljudi iz Hrvatske, ali ne može biti opravdanje za sve ostale propuste.

Mnogi hrvatski inženjeri, matematičari, arhitekti… baš oni koji bi hrvatskim tvrtkama mogli donijeti milijune kuna na godinu na izvozu znanja, donijet će ih možda Njemačkoj. Toj zemlji nedostaje stotinjak tisuća inženjera, zbog čega na godinu gubi oko desetak milijardi eura. Zbog toga je stranim inženjerima širom otvorena vrata; dobro ih plaća, neke njemačke kompanije plaćaju čak i vrtić njihovoj djeci te edukaciju bračnim partnerima, a organizirale su i klubove za zajedničku druženja. Sve to samo da se mladi stručnjaci osjećaju kao ‘kod kuće’ i daju najbolji dio sebe njemačkom gospodarstvu. To što je netko drugi uložio novac u njihovo obrazovanje, Nijemce, ali ni druge koji upošljavaju strane stručnjake, ne zanima. Oni će proizvod koji izmislili ‘hrvatski mozgovi’ upregnuti i maksimalno iskorištiti u uređenom društvenom sustavu prodati Lijepoj Našoj i to dobro naplatiti.

No nepostojanje državne strategije za sprečavanje odlaska najkvalitetnijih kadrova iz Hrvatske pokazuje da se ni u skoroj budućnosti ništa neće promijeniti nabolje. Nijedna državna institucija, od Vlade naniže, nije odgovorila na novinarski upit vezan uz problematiku odljeva mozgova, čime je upućena najglasnija i najtragičnija poruka. Dr. sc. Ivan Lajić, znanstveni savjetnik s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, upozorava na problem koji je još teži od odlaska mladih intelektualaca. Riječ je o odlasku srednjoškolaca u inozemstvo, koje Hrvatska u većini slučajeva gubi zauvijek.

• U Hrvatskoj se događa ne samo odljev formiranih mozgova nego i potencijalnih, uspješnih gimnazijalaca koji osvajaju nagrade na svjetskim natjecanjima iz matematike i informatike. Stranci ih promatraju na tim natjecanjima i nude im daljnje školovanje u svojim zemljama pa danas imamo obrnuto selektirane migracije. U prošlosti je Hrvatska bila poznata po emigraciji fizičke radne snage, a danas izvozimo intelektualce, najkvalitetniju radnu snagu koja tek stasa i ima iznimnu svjetsku prezentaciju – kaže Lajić ističući da je temeljni problem što ne postoji državna strategija zadržavanja kvalitetnih, obrazovanih mladih ljudi.

Lajić upozorava da se hrvatske znanstvene institucije trenutačno lišavaju brojnih mladih novaka jer nova znanstvena politika tvrđi da ih je previše.

• Nisam posve siguran u točnost podatka, ali umjesto sadašnjih 500, navodno bi trebalo ostati samo 300 znanstvenih novaka u institutima. Riječ je o mladim ljudima koji su bili najbolji studenti, a na zapošljavanju takvih inzistirao je bivši ministar Dragan Primorac. Bila je to iznimno dobra odluka jer smo u posljednjih šest-sedm godina dobili vrlo kvalitetan kadar; darovit i potencijalan. Znanstveni novaci gube status i spremni su otići u inozemstvo, a Hrvatska se nosilantno i bahato odriče najekskluzivnijih znanstvenih kadrova – kaže Lajić ističući da znanstvena politika počiva samo deklarativno na krilatici ‘Hrvatska zemlji znanja’ jer kad treba uložiti minimalna sredstva i zadržati najkvalitetnije, ne čini ništa. Pita se:

• Zar hrvatska politika, znanost i sveučilište ne žele imati kvalitetan kadar? Posljedice odljeva mozgova dugoročno su negativne za sva područja; ekonomiju, industriju, znanost i demografiju. Hrvatska ulaže u školovanje intelektualnoga kadra, a ne razmišlja o znanstvenoj, gospodarskoj i demografskoj budućnosti – kaže Lajić napominjući da Hrvatska, usprkos vrlo malim ulaganjima u obrazovni sustav i znanost, ima iznimno talentirane gimnazijalce i studente te stručnjake. Za taj minimum dobiva maksimum, ali to ne cijeni i prepušta da mladi hrvatski stručnjaci svojim znanjem pridonose prosperitetu drugih država.