Elektrokontakt

ih su, precizni u proizvodnim procesima, ispunjavaju normu, nemaju fizioloških potreba, ne treba im stanka za ručak ni ‘čik-pauza’, bolovanje ili godišnji odmor. Ne traže povisicu i ne svađaju se s nadređenima, ne konzumiraju alkohol i drogu, a i ne kasne na posao. Ne razmišljaju i ne kritiziraju, ne prosvjeduju i ne podsjećaju poslodavca na proletersku revoluciju i moguće ponavljanje povijesti… Kontroliraju se daljinskim upravljačem, isključuju i uključuju po potrebi. Savršeni su zaposlenici prema kojima poslodavac nema nikakvih obveza, plati ih unaprijed i iscrpi do kraja pa skončaju kao staro željezo i ne opterećuju mirovinski fond. Ne, nije riječ o novome, kloniranome ljudskom biću, nego o robotu, koji sve više zamjenjuje čovjeka u industrijskoj proizvodnji. I to ne samo u industriji nego i u poljoprivredi, medicini itd.

Odavno roboti vladaju automobilskom i elektroničkom industrijom, no razvoj robotike usavršava ih toliko da već, primjerice, pakiraju zelenu salatu, čiste i čuvaju kuću dok su vlasnici na poslu, upravljaju zrakoplovima, pomažu u medicini… Roboti su najavšeniji proizvod tehnološke revolucije 21. stoljeća i sve agresivnije osvajaju radna mjesta u tvornicama razvijenih zemalja. Zbog toga su radnici američke tvornice solarnih ploča Flextronics iz okolice San Franciscana nezainteresirano dočekali obavijest poslodavca ‘vraćamo radna mjesta i proizvodnju u Kaliforniju’ jer su im roboti najbrojniji novi kolege. No nije to jedinstven slučaj, mnoge kompanije vraćaju na Zapad proizvodnju iz Azije, u kojoj poskupljuje radna snaga i gdje kradu intelektualno vlasništvo, a u tvornicama je više robota nego ljudi.

U današnje vrijeme tehnološka razvijenost zemlje mjeri se i brojem robota u industriji. U Hrvatskoj je ‘zaposleno’ oko 150 robota, a želi li ući u klub razvijenih, treba ih biti najmanje dvije tisuće. To tvrdi prof. dr. sc. Bojan Jerbić, voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava na Zavodu za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, objašnjava da nas ne smije iznenaditi gubitak radnih mjesta u industriji, nego gubitak industrije zbog tehnološkoga zaostajanja.

Prof. dr. sc. Bojan Jerbić sudjeluje u jednom od najvećih znanstveno-tehnoloških izazova današnjice – stvaranju upravljačkih programa za primjenu robota u medicini. Zahvaljujući suradnji s prof. dr. sc. Gojkom Nikolićem, dugogodišnjim suradnikom FSB-a, i doc. dr. sc. Darkom Chudyjem, predstojnikom Odjela neurokirurgije Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, rodila se ideja za rješenje jednog od glavnih problema neurokirurgije – prostorne navigacije instrumenata. Problem će biti riješen u projektu radnog naziva ‘RONNA – Robotska neuronavigacija’, koji je u fazi razvoja i financira ga Hrvatski institut za tehnologiju. U njemu sudjeluju zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje, KB Dubrava i Hrvatski institut za istraživanje mozga.

Nije riječ samo o proizvodnji robota nego i o njegovu osposobljavanju za primjenu u neurokirurgiji razvojem sofisticiranih upravljačkih algoritama, softvera za vizijske sustave, konstrukcije specifičnih alata i naprava potrebnih za izvođenje neurokirurških zahvata. Suvremeni roboti, opremljeni s mnogo senzora i kamera, mogu raditi u ljudskoj okolini bez opasnosti da nekog ozlijede. Radi tog projekta pribavili smo trenutačno najnaprednijeg robota u svijetu KUKA LWR4+, razvijenog u suradnji s uglednim njemačkim institutom DLR-om. U projektu ‘RONNA’ riječ je, dakle, o razvoju upravljačkih aplikacija i alata koji robota pretvaraju u kirurškog pomoćnika. U početku predvidamo da će samo asistirati kirurgu, a u sljedećoj fazi, na čemu trenutačno radimo, sudjelovat će u izvođenju specifičnih zahvata – kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić.

Primjena robota trebala bi osigurati kvalitetnije izvođenje zahvata, zbog čega će se smanjiti trauma za pacijenta i brže će se oporavljati, a smanjit će se i troškovi liječenja.

Hrvatska je tehnološki nerazvijena zemlja, u njezinoj industriji roboti se upotrebljavaju samo fragmentarno na vrlo jednostavnim poslovima rukovanja ili zavarivanja. Prema ekonomskim i demografskim kriterijima Europske komisije, zemlja veličine Hrvatske trebala bi imati najmanje 2000 robota. Instalirano ih je oko 150, što znači da veoma zaostajemo u tehnološkom razvoju. Iako smo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu zahvaljujući financiranju iz međunarodnih i domaćih projekata (MZOŠ i HIT) izgradili zavidan robotički laboratorij s istraživačima na međunarodnoj razini, ukupna ulaganja, poglavito u ljudje, nisu bila dovoljna da više potaknemo robotizaciju proizvodnje. Osnivanje Hrvatskoga tehnološkog vijeća, Hrvatskog instituta za tehnologiju i agencije BICRO pokazalo je da ima ideja, ali ne i da o tome vlada politički konsenzus, jer sredstva koja su se odobrila za projekte nisu ni izbila dovoljna za veće pomake. Susjedne europske zemlje za slične agencije i tehnološke projekte izdvajaju sto puta više novca – objašnjava prof. dr. sc. Jerbić, naglašavajući da u posljednjih dvadeset godina nitko nije prepoznao potrebu poticanja tehnološkog razvoja zemlje kao jedan od strateških ciljeva.

Robotika je, tvrdi prof. sc. dr. Jerbić, prepoznata kao ključna znanost 21. stoljeća i očekuje se da će presudno utjecati na društveni i ekonomski razvoj, više nego IT tehnologija u prošlom stoljeću. Roboti smanjuju troškove proizvodnje, poboljšavaju kvalitetu proizvoda i uvjete rada te smanjuju rastapanje resursa. Robotika i mehatronika šire se i na druge inženjerske i neinženjerske znanosti, nudići nove mogućnosti proizvodnje i primjene tehnike u svakodnevnom životu. Robotika je strateški odgovor na suvremeno doba s kojim se suočavamo, ona je znanstvena i tehnološka prekretnica. Zahvaljujući razvoju metoda umjetne inteligencije, senzorike, računalstva, elektronike i drugih srodnih tehnologija roboti se iz industrijskih strojeva pretvaraju u pametne strojeve, sveprisutne pomagače, šireći se postupno na dosad nezamisliva područja: medicinu, uslužne djelatnosti, kućne poslove – kaže prof. dr. sc. Jerbić, napominjući da mnogim uređajima kojima se koristimo na svim područjima života upravljaju složeni algoritmi umjetne inteligencije.

U sjeni vodećih svjetskih laboratorija, prema riječima prof. dr. sc. Jerbića, razvijaju se humanoidni roboti koji donekle s razumijevanjem komuniciraju s okolinom i imitiraju ljudsko ponašanje. Stupanj razvoja robotike jasno upućuje na to da će roboti u bliskoj budućnosti postati naši svakodnevni partneri, kao što su već računala i mobiteli. Stoga je Unija proglasila razvoj te znanosti, uz energetiku i transport, dugoročnim strateškim prioritetom razrađenim u koordinaciji s EUROP-om (European Robotics Technology Platform) i CARE-om (Coordination Action for Robotics in Europ), u čemu su sudjelovali glavni proizvođači, europski instituti i znanstvenici, a bili su uključeni i hrvatski znanstvenici. EU financira istraživačke i razvojne robotičke projekte sa 100-tinjak milijuna eura na godinu, Japan ulaže 150 milijuna dolara, Južna Koreja 100 milijuna, a SAD više od 500 milijuna.

U budućnosti se bez robota neće moći proizvoditi, stoga ne smijemo biti iznenađeni gubitkom radnih mjesta u industriji, nego gubitkom industrije zbog tehnološkog zaostajanja – kaže prof. dr. sc. Jerbić. Ipak, gubitak radnih mjesta nije izravno povezan s robotikom, nego globalizacijskim i tehnološkim razvojem koji je znatno promijenio ekonomske, kulturne, proizvodne i političke odlike suvremenoga društva. Prof. dr. sc. Jerbić tvrdi da jedino potpuno nova tehnologija, odnosno novi, prilagodljivi, evolutivni i samoorganizirajući strojevi i proizvodni sustavi mogu u budućnosti kvalitetno poduprijeti očekivani razvoj ljudskog društva u većini njegovih djelatnosti. Stoga će se neizbježno smanjiti broj zaposlenih u neposrednoj proizvodnji dobara, ali i drugim djelatnostima, jer neposredan ljudski rad više neće moći zadovoljiti zahtjeve suvremene proizvodnje. Roboti neće samo ukinuti mnoga radna mjesta nego će biti odgovarajuća zamjena za nedostatak radne snage čije se veliko smanjenje od čak 16 posto očekuje već do 2050.

Unatoč tomu u industriji će rasti proizvodnost, a padat će broj zaposlenih, kao što se dogodilo s poljoprivredom u 20. stoljeću. Početkom tog stoljeća 70-ak posto stanovništva u Europi bavilo se poljoprivrednom proizvodnjom, no danas to čini samo tri posto. Zamjena ljudskog rada u neposrednoj industrijskoj proizvodnji nezaustavljiv je proces jer konvencionalnom tehnologijom više ne može konkurirati na globalnom tržištu. U nekim proizvodnim granama, primjerice u automobilskoj i elektroničkoj industriji, ljudski rad gotovo je potpuno zamijenjen robotskim. Ubrzani razvoj robotičke tehnologije širit će primjenu na sve složenije poslove kojima danas roboti još nisu dorasli. No taj će se proces sve više ubrzavati – kaže prof. dr. sc. Jerbić, zaslužan za razvoj hrvatske robotike.

Za poduzeće Elektrokontakt pod vodstvom prof. dr. sc. Jerbića na FSB-u je razvijen velik projekt robotizacije. Većinom ga je financirao Hrvatski institut za tehnologiju. Riječ je o skupini inteligentnih robota koji međusobno komuniciraju kamerama i senzorima i sklapaju dijelove proizvoda preciznije i produktivnije od zaposlenika. Najsuvremeniji su proizvod robotike, izrađeni su u Japanu, ali u njih je ugrađeno hrvatsko znanje. Hardver i softver, upravljački programi, osmišljeni su, naime, na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje.

Surađivali smo s Elektrokontaktom i Končarom (niskonaponske sklopke i prekidači, nap. a.), u kojima se roboti primjenjuju na montaži elektroničkih komponenata. Za Elektrokontakt smo razvili veliki projekt robotizacije, ali nova je uprava, a najvjerojatnije i recesija, usporila primjenu. Končaru smo pomogli u uvođenju robotike i automatizacije, što mu je znatno povećalo konkurentnost. Mnoge tvornice, nažalost, umjesto da se oslone na naše stručnjake, od stranih sistemskih poslužitelja kupuju gotova rješenja, koja skupu plaćaju. Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih u Hrvatskoj nema više robota jest nedostatak znanja i stručnosti, pa vlada strah kako će se s tako složenom tehnologijom izaći nakraj – kaže prof. dr. sc. Jerbić.

Prošle godine u svijetu je radilo 20-ak milijuna robota i njihov se broj svake godine povećava za 30 posto. U idućih 40 godina radna populacija smanjit će se pak za 16 posto. Stručnjaci predviđaju da će tehnološki zastarjelo i ekonomski potonulo hrvatsko gospodarstvo spasiti upravo robotika u elektroničkoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji. Najveća hrvatska prehrambena industrija u proizvodnji već se koristi robotom koji pakete staklenki prerađenog povrća slaže na palete. Robot je važan sudionik proizvodnog procesa i u AD Plastiku, tvornici autodijelova. Nakon injekcijskog ubrizgavanja kojim se smjesa žitkog ili tekućeg polipropilena potiskuje u kalup robot vadi gotov proizvod i odlazi ga na pokretnu vrpcu kojom odlazi do radnika koji mu dodaju sitne dijelove. Hrvatski robot R Jet-062, prvi za hidrauličku obradu betonskih i metalnih površina, izumljen u zagrebačkoj tvrtki Inteco d.o.o, zasad nema konkurencije. U graditeljstvu olakšava sanaciju betonskih površina i konstrukcija, a i u industriji čisti i dekontaminira te obavlja ostale poslove koji inače ugrožavaju ljudsko zdravlje. Robot je lagan, prilagodljiv svakom prostoru, penje se stubama, zbog čega je konkurencija teškim i velikim strojevima.

Jedan od glavnih razloga primjene robotica u industriji upravo je ekonomski jer svojom učinkovitošću može zamijeniti od dva do pet radnika, kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić i objašnjava: Pretpostavimo da prosječna robotska radna stanica stoji oko 150 tisuća eura (robot i okolna tehnika prilagodba, nap. a.) i da takav robot nadoknađuje rad dvoje radnika u svakoj smjeni. Ako se proizvodi u dvije smjene, robot mijenja ukupno četiri radnika. Ako je bruto plaća jednog radnika tisuća eura, ukupni je godišnji trošak za četiri radnika 48 tisuća eura. To znači da će se robot, uzimajući u obzir i pripadajuće troškove energije i održavanja, isplatiti za najkasnije četiri godine. Nakon toga radit će samo uz materijalne i režijske troškove sve do umirovljenja. Roboti su dugovječni te obično i u najtežim uvjetima, kakvi su primjerice u proizvodnji automobila, bez posebnog održavanja često rade duže od 20 godina.