Politika mu se još nije ogadila

Nekoliko tjedana u siječnju na mjestu pomoćnika ministra prometa bilo je dovoljno bivšemu dugogodišnjem čelniku zagrebačkog Elektro-Kontakta Vladimiru Ferdeljiju da mu se omili politika. Iako je na vlastitoj koži u tom kratkom razdoblju osjetio i tamnu stranu političkog angažmana, kada je po hitnom postupku smijenjen jer je kritizirao Vladu, Ferdeljiju se politika još nije ogadila pa se prije nekoliko dana spremno upustio u novi politički pothvat. Prihvatio je ponudu da bude kandidat HSLS-a i HSS-a za zagrebačkoga gradonačelnika, čime riskira da u predizbornoj kampanji ostane bez desetljećima stvaranoga pozitivnog imidža uglednog menadžera. Osim ako nije odlučio baviti se isključivo politikom, Ferdeljiju bi trebao znati da politika nije za svakoga, već samo za one kojima nije važno što javnost o njima misli.

Sve se na ovom svijetu može kupiti, samo ako se ponudi prava cijena. A Igor Oppenheim, jedini član Uprave Ingre i vlasnik 5,7 posto dionica u toj kompaniji, smatra da je šest kuna po dionici, koliko je za preuzimanje Ingre ponudio slavonskobrodski Đuro Đaković, daleko premalo. Doduše, Oppenheim priznaje da je to realna ponuda u ovim tržišnim uvjetima, ali Đakoviću ipak poručuje ‘No pasaran’. U mišljenju o ponudi o preuzimanju Oppenheim izjavljuje da nema namjeru prodati svoje dionice, službeno to obrazlažući drugim razlozima, odnosno time da ponuditelj ionako neće moći realizirati prag od 95 posto dionica koje bi trebao kupiti da bi preuzimanje bilo valjano. No, da je Đakovićeva ponuda bila izdašnja, Oppenheimove bi rezerve prema tom preuzimanju ipak bile manje. Ili ih čak ne bi ni bilo.

Hvala Europskoj komisiji što je Hrvatskoj opet dozvolila da može izvoziti žive svinje, svinjsko meso i proizvode od svinjskog mesa u EU! Uz neizmjernu zahvalu, hrvatski svinjogojci bi još samo htjeli podsjetiti i na nekoliko činjenica. Kao prvo na to da je zabrana izvoza, koja je uvedena prije sedam godina, u međuvremenu rezultirala time da je, prema procjenama svinjogojaca, domaća proizvodnja barem prepolovljena. To je pak dovelo do toga da je Hrvatska lani iz EU uvezla 40 tisuća tona svinjskog mesa, a sve zemlje EU zajedno su lani uvezle 37 tisuća tona. Zabrana je sada ukinuta, ali ni u Hrvatskoj više nema svinjetine koja bi se mogla izvoziti niti EU ima potrebu uvoziti je.

Guverner HNB-a Boris Vujčić daje do znanja da je uvođenje Hrvatske u eurozonu jedan od njegovih primarnih ciljeva, ali istovremeno i upozorava kako je pad kamatnih stopa, koji bi trebao uslijediti nakon što Hrvatska usvoji euro kao službenu valutu, mač s dvije oštrice. Kaže da bi Hrvatska tu morala učiti iz primjera drugih zemalja, poput Grčke, koje su blagodat niskih kamata umjesto u produktivne investicije iskoristile za povećanje proračunskih deficita. Vujčić time želi reći da Hrvatska ne smije upasti u tu zamku. Ako ćemo poštano, jedini način da Hrvatska u takvu zamku ne upadne je da ne ulazi u eurozonu, jer nema nikakve šanse da hrvatski političari i…

ih su, precizni u proizvodnim procesima, ispunjavaju normu, nemaju fizioloških potreba, ne treba im stanka za ručak ni ‘čik-pauza’, bolovanje ili godišnji odmor. Ne traže povisicu i ne svađaju se s nadređenima, ne konzumiraju alkohol i drogu, a i ne kasne na posao. Ne razmišljaju i ne kritiziraju, ne prosvjeduju i ne podsjećaju poslodavca na proletersku revoluciju i moguće ponavljanje povijesti… Kontroliraju se daljinskim upravljačem, isključuju i uključuju po potrebi. Savršeni su zaposlenici prema kojima poslodavac nema nikakvih obveza, plati ih unaprijed i iscrpi do kraja pa skončaju kao staro željezo i ne opterećuju mirovinski fond. Ne, nije riječ o novome, kloniranome ljudskom biću, nego o robotu, koji sve više zamjenjuje čovjeka u industrijskoj proizvodnji. I to ne samo u industriji nego i u poljoprivredi, medicini itd.

Odavno roboti vladaju automobilskom i elektroničkom industrijom, no razvoj robotike usavršava ih toliko da već, primjerice, pakiraju zelenu salatu, čiste i čuvaju kuću dok su vlasnici na poslu, upravljaju zrakoplovima, pomažu u medicini… Roboti su najavšeniji proizvod tehnološke revolucije 21. stoljeća i sve agresivnije osvajaju radna mjesta u tvornicama razvijenih zemalja. Zbog toga su radnici američke tvornice solarnih ploča Flextronics iz okolice San Franciska nezainteresirano dočekali obavijest poslodavca ‘vraćamo radna mjesta i proizvodnju u Kaliforniju’ jer su im roboti najbrojniji novi kolege. No nije to jedinstven slučaj, mnoge kompanije vraćaju na Zapad proizvodnju iz Azije, u kojoj poskupljuje radna snaga i gdje kradu intelektualno vlasništvo, a u tvornicama je više roba nego ljudi.

U današnje vrijeme tehnološka razvijenost zemlje mjeri se i brojem robota u industriji. U Hrvatskoj je ‘zaposleno’ oko 150 robota, a želi li ući u klub razvijenih, treba ih biti najmanje dvije tisuće. To tvrdi prof. dr. sc. Bojan Jerbić, voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava na Zavodu za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, objašnjava da nas ne smije iznenaditi gubitak radnih mjesta u industriji, nego gubitak industrije zbog tehnološkoga zaostajanja.