Tih su, precizni u proizvodnim procesima, ispunjavaju normu, nemaju fizioloških potreba, ne treba im stanka za ručak ni ‘čik-pauza’, bolovanje ili godišnji odmor. Ne traže povišicu i ne svađaju se s nadređenima, ne konzumiraju alkohol i drogu, a i ne kasne na posao. Ne razmišljaju i ne kritiziraju, ne prosvjeduju i ne podsjećaju poslodavca na proletersku revoluciju i moguće ponavljanje povijesti… Kontroliraju se daljinskim upravljačem, isključuju i uključuju po potrebi. Savršeni su zaposlenici prema kojima poslodavac nema nikakvih obveza, plati ih unaprijed i iscrpi do kraja pa skončaju kao staro željezo i ne opterećuju mirovinski fond. Ne, nije riječ o novome, kloniranome ljudskom biću, nego o robotu, koji sve više zamjenjuje čovjeka u industrijskoj proizvodnji. I to ne samo u industriji nego i u poljoprivredi, medicini itd.
Odvjeno roboti vladaju automobilskom i elektroničkom industrijom, no razvoj robotike usavršava ih toliko da već, primjerice, pakiraju zelenu salatu, čiste i čuvaju kuću dok su vlasnici na poslu, upravljaju zrakoplovima, pomažu u medicini… Roboti su najsavršeniji proizvod tehnološke revolucije 21. stoljeća i sve agresivnije osvajaju radna mjesta u tvornicama razvijenih zemalja. Zbog toga su radnici američke tvornice solarnih ploča Flextronics iz okolice San Franciscaca nezainteresirano dočekali obavijest poslodavca ‘vraćamo radna mjesta i proizvodnju u Kaliforniju’ jer su im roboti najbrojniji novi kolege. No nije to jedinstven slučaj, mnoge kompanije vraćaju na Zapad proizvodnju iz Azije, u kojoj poskupljuje radna snaga i gdje kradu intelektualno vlasništvo, a u tvornicama je više roboti nego ljudi.
U današnje vrijeme tehnološka razvijenost zemlje mjeri se i brojem robota u industriji. U Hrvatskoj je ‘zaposleno’ oko 150 robota, a želi li ući u klub razvijenih, treba ih biti najmanje dvije tisuće. To tvrdi prof. dr. sc. Bojan Jerbić, voditelj Katedre za projektiranje izradbenih i montažnih sustava na Zavodu za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, objašnjava da nas ne smije iznenaditi gubitak radnih mjesta u industriji, nego gubitak industrije zbog tehnološkoga zaostajanja.
Prof. dr. sc. Bojan Jerbić sudjeluje u jednom od najvećih znanstveno-tehnoloških izazova današnjice – stvaranju upravljačkih programa za primjenu robotika u medicini. Zahvaljujući suradnji s prof. dr. sc. Gojkom Nikolićem, dugogodišnjim suradnikom FSB-a, i doc. dr. sc. Darkom Chudyjem, predstojnikom Odjela neurokirurgije Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, rodila se ideja za rješenje jednog od glavnih problema neurokirurgije – prostorne navigacije instrumenta. Problem će biti riješen u projektu radnog naziva ‘RONNA – Robotika neuronavigacije’, koji je u fazi razvoja i financira ga Hrvatski institut za tehnologiju. U njemu sudjeluju zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje, KB Dubrava i Hrvatski institut za istraživanje mozga.
- Nije riječ samo o proizvodnji robota nego i o njegovu osposobljavanju za primjenu u neurokirurgiji razvojem sofisticiranih upravljačkih algoritama, softvera za vizijeske sustave, konstrukcije specifičnih alata i naprava potrebnih za izvođenje neurokirurgijskih zahvata. Suvremeni roboti, opremljeni s mnogo senzora i kamera, mogu raditi u ljudskoj okolini bez opasnosti da nekog ozlijede. Radi tog projekta pribavili smo trenutačno najnaprednijeg robota u svijetu KUKA LWR4+, razvijenog u suradnji s uglednim njemačkim institutom DLR-om. U projektu ‘RONNA’ riječ je, dakle, o razvoju upravljačkih aplikacija i alata koji robota pretvaraju u kirurškog pomoćnika. U početku predviđamo da će samo asistirati kirurgu, a u sljedećoj fazi, na čemu trenutačno radimo, sudjelovat će u izvođenju specifičnih zahvata – kaže prof. dr. sc. Bojan Jerbić.
Primjena robota trebala bi osigurati kvalitetnije izvođenje zahvata, zbog čega će se smanjiti trauma za pacijenta i brže će se oporavljati, a smanjit će se i troškovi liječenja.
