-
Mnogi smatraju da je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi preambulacijan, kakve bi posljedice mogao imati u praksi? Teško je uopće govoriti o dobrim i lošim stranama tog zakona dok nije zaživio u praksi. Kad se prema njemu počnu provoditi postupci, vidjet će se prave prednosti i nedostaci. Tako je bilo i sa Stečajnim zakonom, koji je od devedesetih doživio pet izmjena i dopuna kad se uvidjelo da u praksi ima nedostataka. I sada se ide u izmjenu Stečajnog zakona na način da će se iz njega maknuti poglavlje o stečajnom planu jer će se sada vjerovnici dogovarati prema novom zakonu. Ako ne uspije predstečajna nagodba, otvorit će se stečajni postupak i društvo ide u likvidaciju bez mogućnosti nastavka poslovanja i preustroja. Intencija je Zakona da se vjerovnici koji smatraju da društvo ima tržišnu perspektivu dogovore što prije. Općenito, namjera Zakona je dobra i svi se slažu da se treba uvesti red među tržišnim subjektima. Problem je što se institut nagodbe sada miče iz sudskog postupka u upravni te što se od dužnika koji su u financijskim problemima traži da plate troškove izrade programa restrukturiranja. Za te poslove obično treba angažirati vanjske stručnjake, što u nekim slučajevima može biti drastičan trošak, sigurno u stotinama tisuća kuna. Ako društvo samo radi takav program, pitanje je hoće li biti utemeljeno na ekonomskim i tržišnim analizama i to bi mogao biti problem za vjerovnike. Iz iskustva Peveca znam da je za tu veličinu poduzeća, ili sada npr. Dioki, potreban multidisciplinarni skup stručnjaka. Pozitivno je kod novog zakona što će se proces odvijati brže jer je sada potrebno da 50 posto, a ne dvije trećine, vjerovnika po pojedinoj skupini bude za nagodbu, ali otvara se, s druge strane, mogućnost vjerovnica koji budu preglašeni i nezadovoljni da pred sudom ustanu tužbom.
-
Prođe li sve u najboljem redu pred Nagodbenim vijećem u Fini, a samo jedan vjerovnik kasnije ne bude zadovoljan, propada li postupak nagodbe? Da, a i problem je u tome što sve dogovoreno na kraju mora potvrditi sud koji u postupku nije sudjelovao. Ako samo jedan vjerovnik ustane tužbom ili podnese žalbu, onda će taj sudski postupak, koji može trajati dugo, spriječiti formalno zaključenje predstečajne nagodbe. To bi se moglo izbjeći samo ako bi se ograničilo razdoblje u kojem viši sud mora odlučiti o toj žalbi. Teoretski, samo jedan vjerovnik može izazvati propast postupka i onda, prema novom zakonu, to društvo nema ni mogućnost rada u stečaju. To ne mora biti samo banka, nego i neki dobavljač kojem iz nekog razloga ne bi odgovaralo da dužnik nastavi raditi.
-
Je li rok od 120 dana za provođenje predstečajne nagodbe realan i u praksi provediv? U manjim društvima koja nemaju mnogo vjerovnika to je možda i moguće, ali u Pevecovu slučaju, gdje je stečaj trajao dvije godine, a što se smatra rekordom za tako veliku tvrtku, to ne sigurno ne bi bilo moguće. Jedino ako se ne bi išlo s nekim paušalnim rješenjem.
-
Koliko su neprecizno postavljeni kriteriji insolventnosti i prezaduženosti? Društvo ne mora imati račun u blokadi 60 dana da bi se prema kriterijima insolventnosti i prezaduženosti moglo naći u problemima i zato jer njemu netko nije platio njegova potraživanja pa ni ono nije platilo neke svoje obveze u zadanom roku. Tu bi moglo biti dosta kandidata za predstečajnu nagodbu, iako možda imaju tržišnu perspektivu. Razlog pokretanja tog postupka prema Zakonu je insolventnost, ali to je dosta rastezljiv pojam. Dužnik može biti insolventan, a ujedno likvidan te nelikvidan, a da mu istovremeno račun ne bude blokiran. Rokovi utvrđivanja nelikvidnosti i insolventnosti nisu jasno definirani. U današnjoj situaciji društvo ne mora biti blokirano da bi bilo insolventno te zbog toga uprava, ako se drži Zakona, mora podnijeti zahtjev za predstečajnu nagodbu bez obzira na to što vjerovnici to ne žele nego podupiru daljnje funkcioniranje društva.
-
Što mislite o rokovima plaćanja koje propisuje Zakon, koliko ih je u ovom trenutku moguće ispoštovati? Rokovi plaćanja od 30 i 60 dana dosta su radikalno postavljeni, iako postoji mogućnost da ih se produlji na godinu dana uz ovršni instrument osiguranja plaćanja, što je ipak dalo određenu fleksibilnost. Instrumenti osiguranja poput zadužnice imaju svoj rok i vrlo su rizični ako niste sigurni da ćete moći platiti u tom roku jer onda se društvo blokira. Poduzetnici su dosta zabrinuti u vezi s plaćanjem u roku 60 dana u uvjetima gdje je neplaćanje postalo pravilo.
-
Koliko bi tvrtki moglo ispuniti rok plaćanja od 60 dana da uopće ne postoji ta opcija do godine dana? Vrlo malo. Možda deset posto tvrtki. U poznatom lancu neplaćanja su i oni koji bi htjeli platiti svoje dugove, ali ni njima nije plaćeno itd. Ovaj je Zakon došao prerano u odnosu na buđenje gospodarstva, koje je još uvijek blizu dna. Ako nema nikakve gospodarske živosti, a ide se s tako avangardno radikalnim odredbama, može se dogoditi da se poduzetnici obeshrabre, jer to jednostavno ne mogu ispoštovati. Bojim se da će mnoge dobre tvrtke doći u velike teškoće ako se paralelno ne dogodi rast gospodarstva, odnosno zapošljavanje. Mislim da bi se u sljedećim mjesecima te odredbe mogle malo ublažiti, što opet nije dobro ako se krene u razne iznimke, kao što prije Ministarstvo financija i uprave društava iz raznih razloga nisu pokretali stečaj iako su razlozi prema stečajnom zakonu bili evidentni.
Da je Pevec ušao u stečaj prema novome Linićevom zakonu, bio bi likvidiran
Što još može biti ‘sklizak teren’ za Zakon? Svi se pitaju i tko su ti ‘ljudi iz Fine’ koji će provoditi postupke predstečajne nagodbe i kakve kompetencije imaju. Ako će samo formalno voditi postupak, to nije problem, ali ako će morati uvjeriti vjerovnike, to bi mogao biti problem. Mislim da je najveći izazov hoće li ljudi koji će voditi te postupke biti dovoljno kompetentni. Osim toga ima dobrih tvrtki koje je zatekao pad tržišta i sada su u financijskim teškoćama. One bi prema Zakonu također trebale ići u postupak predstečajne nagodbe premda postoji rečenica u Zakonu koja kaže da se postupak ne treba pokretati ako se može pretpostaviti da će društvo u budućnosti moći ispunjavati svoje obveze. Problem je ta odredba ‘ako se može pretpostaviti’, za što je odgovorna uprava, koja ne može uvijek sto posto sigurno to procijeniti. Država i banke će i dalje biti najveći i ključni vjerovnici u većini slučajeva i usmjeravati tijek nagodbi. Moguće je da će banke birati tvrtke gdje će ulaziti u vlasništvo, a za neke će reći da ih ne zanimaju iako će nekim drugim vjerovnicima biti stalo do uspjeha nagodbe. Neki bi mogućnosti koje daje Zakon mogli iskoristiti i da se riješe suvlasništva i brige jer su njihove tvrtke u takvim problemima da se jedva čekaju maknuti i prepustiti mjesto vjerovnicima.
U kojem roku plaća Pevec? Hoćete li imati problema s novim zakonom? Država zasad neće prodavati svoj udjel u Pevecu.
Što novo imate u planu? Jesu li uspjeli pregovori s dm-om u vezi s podnajmom? Planiramo neke nove centre u idućoj godini, ali nećemo ići u gradnju nego u najam ili franšizu. U razgovorima smo za lokacije u Makarskoj, Imotskom, Šibeniku, Buzinu i Zagrebačkom velesajmu, a u koji ćemo od tih centara ići odlučit ćemo do kraja ove godine. Bez obzira na krizu, smatramo da ima prostora u manjim mjestima, gdje ćemo ići i s manjim formatima, od dvije do tri tisuće kvadrata, i s prilagođenim asortimanom. Imali smo nekoliko razgovora, ali zasad nismo dogovorili suradnju s dm-om. Budući da u svim centrima, osim Jankomira, postoji višak prostora, posebno na katovima, nastojat ćemo ih staviti u funkciju, pa i podnajmom. Od trgovaca prehrambenim artiklima razgovarali smo s NTL-om, Konzumom i ranije Kerumom. Ostali smo otvoreni prema svima.
Dioničari su se morali odreći velikog dijela potraživanja, kakvo je sada njihovo stajalište? Hoće li uskoro doći do nekog okrumpnjavanja udjela? Trenutačno imamo 713 dioničara i pretpostavljamo da će s vremenom doći do interesa za okrumpnjavanje. Zasad je većina za to da ostane ovakva vlasnička struktura društva i da društvo u potpunosti bude tržišno stabilan subjekt. Koliko znam, ni država kao najveći pojedinačni dioničar sada nije zainteresirana za prodaju svog udjela.
Je li Pevec sada potpuno stabilan? Kakve rezultate imate u ovoj godini? Zadovoljni smo jer imamo 11 posto veći prihod u devet mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje prošle godine, ali unatoč zadovoljavajućim rezultatima nismo opušteni i nastojimo unaprijediti poslovanje u svim segmentima. Kad je prihvaćen stečajni plan i kad je postalo jasno da više neće biti kriznih situacija, vratilo se povjerenje kupaca i dobavljača, ponajprije zbog urednog podmirenja obveza prema njima. Imamo 11 tisuća kupaca u 12 centara na dan, proširili smo asortiman i ostali cjenovno konkurentni, a sada je i pristup u svakom dijelu poslovanja daleko stručniji nego prije. Osim toga na ruku nam ide što je velik broj konkurenata u problemima, ponajprije zbog problema u podmirenju obveza, a time i s popunjenosti robom. Do kraja godine planiramo ostvariti ukupni prihod od 680 milijuna kuna uz EBITDA od 10 milijuna kuna.
Imate li nekih kontakata s bračnim parom Pevec, koji je tužio državu za nadoknadu štete? Ostaje li i dalje brend Pevec? Ne i ne bih tu temu komentirao. Naziv društva registriran je u Zavodu za intelektualno vlasništvo te čini nematerijalnu imovinu društva, a kako su se tijekom poslovanja u stečaju negativne konotacije smanjile, odnosno ne čine smetnju, većina u Upravi i Nadzornom odboru smatra da ga zasad ne treba mijenjati. Iduće godine provest ćemo istraživanje tržišta u vezi s nazivom i ovisno o rezultatima donijeti odgovarajuću odluku.
