Uspješne tvrtke i u recesiji povećavaju ulaganja i osvajaju nova tržišta.
Negativno raspoloženje zamrznulo je pola zemlje. No ima i optimističnih poduzetnika, i to s pokrićem. Lider je u lagodna vremena prvi upozoravao na pad, koji se i dogodio. Sad je vrijeme da junaci našeg doba postanu hrabri poduzetnici koji imaju viziju, program razvoja, u najžešćoj krizi financiraju nove projekte, a mnogi od njih bilježe i dvoznamenasti rast. Osim optimizma zajedničko im je još jedno – nitko ne očekuje milost od države.
Dok većina ekonomista ismijava Vladinu optimističnu procjenu gospodarskog rasta, drugima je voda već preplavila nos od bujanja pesimizma. Negativno raspoloženje zamrznulo je pola zemlje. Iako kapitala ne nedostaje, ne skida se s poduzetničkih računa. Iako projekti nisu izumrli, ne ostvaruju se. Iako su ulaganja zacrtana u mnogim planovima, ne ulaže se. Kao da je cijela zemlja zapela u nekom ‘slow motionu’, okovana santama pesimizma koje nikako da se počnu otapati. I što god od ideja i djela poteklo s Markova trga, među Hrvatima se neće ukorijeniti. Za puštanje korijena treba nam optimizam.
Zanimljiva koincidencija, no ideja o optimizmu kao temi koja itekako drži vodu sinula nam je tjednima prije ‘senzacionalnog’ obrata u trendu kretanja industrijske proizvodnje. Njezin blagi rast zgodno se poklopio s Liderovom namjerom da, upravo kao što je svojedobno u lagodna vremena baškarenja na potrošnji prvi prognozirao neugodno otrežnjenje, sad najavi…
