Kotka u svjetskom vrhu

Tvrtka Kotka iz Krapine više od 50 godina proizvodi mušku konfekciju za zahtjevno europsko tržište. Tijekom tog razdoblja, uz postojeću visoku zanatsku vještinu klasičnih ‘šnjadera’, stjecala su se nova znanja, usavršavala tehnologiju i nabavljali najmoderniji strojevi. Nedavno je otvoren i automatizirani pogon krojačnice u Krapini te potpisan trogodišnji ugovor Baldessarinija o suradnji s Kotkom, koji našem poznatom domaćem proizvođaču osigurava proizvodnju oko 40.000 muških odijela po sezoni. To je, zapravo, i nastavak Kotkine suradnje s tim vrhunskim svjetskim brendom i potvrda da Kotka kvalitetom ulazi u sferu visoke konfekcijske mode. Otvaranje automatizirane krojačnice ujedno je i nastavak ulaganja u tehnologiju i organizaciju rada, a sve u pokušaju da se tvrtka i radnici osposobe za vrhunsku kvalitetnu proizvodnju muške konfekcije. Kotka je, naime, u tehnološko unapređenje i organizaciju rada dosad uložila gotovo pet milijuna eura.

Kotka se pokazala kao pun pogodak. Danas u Hrvatskoj imate ‘dašak talijanskoga konfekcijskoga glamura’, što će sigurno pridonijeti ukupnom imidžu hrvatske tekstilne industrije. Stoga se može reći da Kotka pripada krugu najboljih proizvođača muške konfekcije u Hrvatskoj te da je simbol njezine kvalitete.

Budući da sam godinama radila kao novinarka na HTV-u, nakon što sam postala majka bilo je teško pratiti ritam snimanja i montaža, a pritom kvalitetno provoditi vrijeme s djecom. Moj suprug Alan u to je vrijeme radio kao turistički vodič te izbivao i po dva tjedna od kuće, pa sam imala silnu želju smisliti neku ideju i pokrenuti vlastiti posao. Ali smokva mi nije bila ni u primisli – kaže Babac, napominjući da je od prve ideje i nekoliko desetaka staklenki pekmeza od smokve do sadnje prvih stotina stabala prošla godina dana. No tri su godine trebale poduzetnici Babac za kreiranje ambalaže i zaštitu pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo te ulazak u ekološki nadzor, kada je ‘Sinjorina Smokva’ dobila ekomarkicu.

Najvažnije mi je bilo postaviti posao na noge, a dugoročno razviti ga tako da se od njega može živjeti. Udarili smo temelj brendu po kojemu bi ovaj kraj u budućnosti mogao biti prepoznatljiv jednako kao što ga danas identificiraju s maraskinom – kaže Babac, koja u zaleđu Zadra ima nekoliko nasada smokava na tri hektra zemlje. Dio smokvika na njezinoj je zemlji, a dio zemlje dobila je besplatno na korištenje. Osim smokava uzgaja 160 stabala dunja i 25 višanja.

Primarnu proizvodnju nećemo širiti jer se planiramo više orijentirati na samu preradu. Nasadi su mladi pa još ne daju puni prinos o kojem i ovisi proizvodnja, ali namjeravamo angažirati kooperante. Dosad smo ovisili o vlastitom prinosu, koliko smokava – toliko pekmeza. Ove su godine smokve općenito podbacile, pa je i proizvodnja vrlo limitirana, no bit će ih dovoljno da se premosti do iduće godine kad planiramo suradnju s kooperantima – kaže Babac, navodeći da je zadarsko zaleđe u kojem su njezini voćnjaci šibano istom burom i posolicom kao i otok Pag pa.

Babac je nositeljica OPG-a, radi sa suprugom i ima dvoje zaposlenih. Proizvodi ‘Sinjorina Smokva’ prodaju se u elitnim suvenirnicama, delikatesnim trgovinama, duty free shopu Zračne luke Zadar, a ovoga ljeta uvršteni su i u ponudu resorata Falkensteiner.

Ekskluzivni smo dobavljali restoranu ‘Pet bunara’ u Zadru, no neugodna je činjenica da našeg proizvoda s predznakom ekološki nema ni u jednoj specijaliziranoj ekološkoj trgovini ni na ekopolici u Hrvatskoj, ali to već zadire u problematiku sustava trgovine – kaže Babac, kojoj novi pogon za preradu smokve omogućuje da poveća broj i količinu proizvoda, ali i preradu iz usluge. Već je s poduzetnicom Maricom Jakoliš iz Bile Vlake dogovorila preradu njezine ekološke rajčice u šalšu.

U sadnju smokava i gradnju pogona za preradu uložila je više od milijun kuna, a dio toga novca dobila je i iz fondova EU. Potpisali smo ugovor s agencijom IPARD za mjeru 302 kojom se sufinanciraju gradnja i opremanje objekata za preradu voća i povrća. To znači da smo morali dignuti kredit, zapravo dva: jedan HBOR-ov, a drugi uz jamstvo UNDP-ova projekta ‘Coast – zelena poduzetništvo’. Zatim smo poslali zahtjev za isplatu sredstava iz IPARD-a te čekali kontrolu dokumentacije i izlazak inspekcije na teren, nakon čega smo dobili povrat do 50 posto odobrenih sredstava. Od investicije od 1,1 milijun kuna, koliko je projektom maksimalno odobreno, vraćeno nam je 500 tisuća kuna – kaže Babac, čija je poslovna vizija postaviti posao na noge, a zatim ga prepustiti sposobnijim ljudima.

Bavljenje poduzetništvom u Hrvatskoj Babac ocjenjuje na osnovi svojega ‘skromnog’ iskustva, tvrdeći da otkako je zaronila u poduzetničke vode, radi 24 sata na dan i ima malu potporu države. Osim potpore Ureda za poljoprivredu grada Zadra i Zadarske županije, na svim ostalim razinama stvari su spore, komplicirane i postavljene tako da je mnogo jednostavnije za nekoga raditi nego imati vlastiti posao. Država bi trebala smanjiti birokratsku proceduru na svim razinama, uvesti namete za uvoz, poticati izvoz i zaštititi svim sredstvima domaću proizvodnju. Također bi trebala tražiti od banaka iste uvjete za hrvatske poduzetnike i građane kao što je to u vodećim zemljama Europe, obučiti ljude i razviti mrežu trgovačkih atašea te promijeniti porezni sustav tako da se na poticaje ne gleda kao na prihod – kaže Babac i priznaje da u njoj još čući novinarka. No ne žali previše što je otišla u drugom smjeru jer je i novinarstvo u krizi. Potrebu za pisanjem nadomjestila je objavom zbirke priča različitih autora ‘Drugo stanje’ u nakladi Profila.