Home / Ostalo / Ordinarna life-style tema

Ordinarna life-style tema

Svoje su frustracije žene počele adresirati na vaginu koja je postala ordinarna life-style tema ženskih stranica koje se bave savjetima za orgazme, G-točke, dlake…

Uvalila i Bosnu unutra!), ubačeno je to poglavlje u sredinu knjige ko visuljak, ukusno koliko bi bio ukusan i krvav odrezak između dva tosta. Ne provodi ona u tom poglavlju više od nekoliko stranica, mnogo manje nego što provodi sa svojim tantričkim maserom koji deprimirane vagine liječi reikijem, specijalnim uljima, šaptanjem lijepih riječi ili masiranjem do orgazma – što se inače zove masažom sa sretnim završetkom. Wolfica, dosljedno korporativnoj logici i licemjernom protestantskom etosu, jednom običnom ženskom organu nadjeva poetično nazivlje – vagina je za nju, među ostalim, Božica, uvijek pisana velikim slovom, kojoj bi bilo neprisposobivo da na buržoaskom Manhattanu na nju, recimo, svi skupa lijepo mastrurbiraju.

Nedavno sam čula zgodnu šalicu, koja ide nekako ovako. Mali Ivica, ulično neobrazovan, dođe doma i požali se ocu da su se u školi dečki koristili dvjema riječima koje on nikad prije nije čuo – jedna je mica, a druga pička. ‘Što znače te riječi, tata?’ Alfa mužjak se digne iz fotelje, zgrabi magazin s police, otvori ga negdje po sredini i nacrta krug: ‘Mali, ovako ti je to: sve ovo u krugu su mice, a mi izvan kruga smo pičke’. Slatke su te dvije metonimijice. Nekako otkad je krenuo vaginin verbalni izljev, otkako se odčepila, pretvorila se ona u običnu crnu rupu u koju svaka budala može umoci sve što mu bijednomu padne na pamet. Sve svoje frustracije žene su počele adresirati na vaginu koja je postala ordinarna life-style tema, teleportira ih se u ženske stranice da se ondje bave savjetima za veze, savjetima za orgazme, za G-točke, za dlake… Mediji prodaju ženama i frustraciju i lijekove za frustraciju. Već mi je puna muška genitalija te ženske genitalije, a bilo bi baš naravno da je obratno.

Da ne bi bio problem što žena ima vaginu, a s čim već dva milenija Zapad ne zna što bi, dosjetili su se da vagina može imati ženu i da se to može dobro tržiti, mnogo bolje i šire društveno naplatiti nego što su žene svoje međunožje mogle naplatiti najstarijim zanatom na svijetu dok je bilo poštenja na ovome svijetu. Tako se naizgled malim obratom teze sve lijepo posložilo na domišljatom kapitalističkom Zapadu. Ali nije taj obrat usamljen slučaj. U Kaliforniji su tako počeli lijepiti tofu–piletinu na plastične kosti da bi tofu više sličio bataku, da bi vegetarijanci ostali to što jesu, ali da ne bi baš stršili među mesojedima. Nije smiješno, nego je tužno. Kao što nije smiješno nego je tužno svjedočiti dramatičnomu totalnom raspadu, javnom krahu jedne istaknute feministice. Ili svjedočiti karikaturalnom padu jednog rokera, Bore Čorbe, u primitivno četništvo, da se ovaj put suzdržim od spominjanja sličnih primjera u poplavi razgolićivanja u mojoj donedavnoj domovini. Vagina može brbljati, ali samo ona s jajnicama može baciti kamen u prozor. Nema ništa vulgarnije od vulvače svim mastima premazane u Božicu. Uz nemušte feministice ni mačizam ne izgleda nepodnošljivo. Tko će komu ako ne svoj svomu.