Slika mesije koji spašava zemlju tipičan je motiv u Gruziji i mnogim drugim tranzicijskim zemljama. Ivanišvili ju je uspio vješto iskoristiti i u jedva 12 mjeseci prijeći put od anonimusa do budućeg premijera. Milijarde koji je 6,4 milijarde dolara stekao uglavnom na bankovnim poslovima i rudnicima zemlju namjerava voditi kao menadžer. Obećao je boriti se protiv korupcije, siromaštva, monopolja i birokracije te dovesti strane investitore.
Demokracija ne mora uvijek značiti prozapadnjački režim, pokazali su parlamentarni izbori održani u ponedjeljak u Gruziji na kojima je ljubimca Zapada Mihaila Sakašvilija i njegovu stranku pobijedio načelno proruski protukandidat i, slučaj je htio, najbogatiji Gruzijac Bidzina Ivanišvili. Ipak, prema šuškanjima u kuloarima, minijaturni autokrat Sakašvili, poznat po teškom porazu u kratkom ratu s Rusijom 2008., nije bio sasvim siguran želi li zemlji omogućiti prvo mirno, demokratsko prenošenje vlasti dok mu američki prijatelji nisu sugerirali da prihvati rezultate.
Prošla dvojica predsjednika i njihovi režimi otišli su nasilno (Zvijad Gamzahurdi u državnom prevratu) i nježnom revolucionom (Eduard Ševardnadze u revoluciji ruža), ali stvari nisu ni danas tako jednostavne jer Sakašvili ima još godinu mandata za predomišljanje i makinacije. Nakon isteka na snagu bi trebao stupiti nov ustav kojim bi Gruzija postala parlamentarna demokracija s premijerom kao najmoćnijom osobom, uloga u kojoj je Sakašvili, nedvojbeno, nakon predsjednikovanja vidio sebe. Parlamentarni sustav ima velik plus: u pravilu za premijera nema ograničenja uzastopnih mandata, kao što je slučaj s funkcijom predsjednika, na što je Sakašvili vjerovatno računao.
