U restoran Mamica otidite na mamičino pomalem, mamičino fletno ili najfinejše.
Najpopularnije meso bila je perad. Međimurski je specijalitet ‘picek vu kukuruznoj meli’, odnosno piletina pečena u kukuruznom brašnu. Gotovo jelo podsjeća na pohanu piletinu, no meso se, nakon što se začini i uvalja u kukuruzno brašno, peče u pećnici pa je priprema mnogo jednostavnija. Takav ‘picek’ ima slasnu hrskavu koricu i poslužuje se s pečenim krumpirom i zelenom salatom.
U kućama je uvijek bilo mlijeka pa su Međimurci priremali turoš, sušeni ili dimljeni kravljir sir oblikovan u stožac, posoljen i začinjen crvenom paprikom koji se s malo luka i slanine jeo tijekom radova u polju.
Međimurje je smješteno između dviju velikih rijeka, Mure i Drave, no slatkovodna riba nije bila na popisu međimurskih prioriteta. Voljeli su zato, i danas vole, meso divljači. U ‘Kuharskoj knjizi čakovečkog dvora obitelji Zrinski’, izdanoj na mađarskom jeziku 1662., navodi se mnogo jela od divljega goluba, prepelece, zeca, divlje svinje, srndača, jelen… Riječnu ribu spominju samo u kontekstu posnih dana. Zagrebački ugostitelj Zlatko Puntijar, vlasnik jedne od najvećih zbirk kuharica u Europi, izdao je pretisak te knjige u kojem se vidi kako su grofovi Zrinski komunicirali i sa zemljama do kojih se tada poprilično putovalo pa su prihvatili mnogo primjerice talijanskih i španjolskih recepta. Jeli su štuku, šarana, karasa, jesetru, smuda, kečigu, mrenu, a voljeli su i morske plodove. Štoviše, u knjizi je otisnuto pismo Nikole Zrinskog starijeg iz 1600. kojim naručuje vino malvaziju i sušene hobotnice.
Prema kuhinji obitelji Zrinski, odnosno plemenitoj Katarini koja se brinula za hranu na čakovečkom dvoru, ime je dobio i restoran Katarina u podrumu čakovečkoga poslovnog centra Mille-nium. Poput Zrinskih, ondje se nisu ograničili na međimursku kuhinju: nude bečke specijalitete, jela od divljači te hranu pripravljenu po starim receptima iz svih hrvatskih krajeva.
