Postoje četiri i pol najveća salona automobila na svijetu. Ova polovica odnosi se na izmjenjivanje izložbi u Parizu i Frankfurtu, koje se tako održavaju svake dvije godine. Upravo je nedavno završio Mondial de l’Automobile, salon u Parizu. Domaćini se hvale da je to najveći svjetski automobilski sajam, s čak 1,265.000 posjetitelja tijekom posljednjeg izdanja 2010. godine. Za usporedbu, možemo navesti da u tih 16 dana izložbenim prostorom prođe gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske. Očito automobili još uvijek privlače pozornost. Osim Pariza, članovi velike četvorke su Detroit, Ženeva, Frankfurt i Tokio. To je ujedno i kronološki red kojim se saloni održavaju u godini.
Sve počinje odmah iza Nove godine s Detroitom, slijedi proljetno buđenje u Ženevi, jesenska rap-sodija u Frankfurtu (ili Parizu) i završava s Tokijem, koji je također na rasporedu svake dvije godine. No zbog sve većeg razvoja kineskog tržišta, Šangaj postaje također važna postaja svjetske autoindustrije. Ako to usporedimo s tenisom, onda ta četiri (i pol) poput financija, koncentrira u Hrvatskoj. To za sobom vuče mnogo drugih stvari i mnogo je snažnija poruka od oglasa u Financial Timesu. Zasad imamo dva takva upita, ali ne mogu govoriti o imenima. Mogu reći da smo samo na osnovi Prijedloga zakona spriječili tri investitora da odu iz Hrvatske. Jedan je iz farmaceutske, a druga dva iz automobilske industrije. Postojeći investitor namjeravao je otići u Srbiju, ali je ostao na temelju Prijedloga zakona. U drugom slučaju blizu smo da jednog velikog investitora u natjecanju s još jednom zemljom privučemo kod nas. To je rezultat drugačijeg pristupa investitorima, a tek sada počinjemo raditi. Proteklih osam mjeseci radili smo na formiranju Agencije za investicije i konkurentnost i izradi Zakona.
Podjela je na strateški i operativni posao. Brojnost osoblja u Ministarstvu nije dovoljna da bi se kvalitetno radilo s investitorima pa će Agencija, koja je strukturirana u okviru Ministarstva, biti potpuno operativna. Njen je posao da odrađuje za investitora sve što je potrebno da bi se realizirao projekt, na način da koordinira sve druge institucije. Mi kao Uprava u Ministarstvu imamo zadaću osigurati rad Agenciji te na temelju povratnih informacija utjecati na poboljšavanje procedure. APIU, nažalost, nikada nije zaživio kako treba i nije bio pozicioniran kao Agencija, koja će doslovno voditi za ruku investitora i brinuti se da se sve odvija pravovremeno. Prvi rezultat je Plivina investicija od 150 milijuna eura, gdje je bilo problema s raznim dozvolama, što je sada ubrzano riješeno. Izvoz je više u nadležnosti Ministarstva poduzetništva, a traženje izvoznih prilika je uloga gospodarskih komora.
Analizirali smo stanje u okruženju, od Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske, Slovenije do Srbije i Rumunjske. Proučili smo njihove mjere i strukturu agencija i postavili Zakon tako da budemo jednaki ili bolji od njih. U najgoroj varijanti smo isti u usporedbi sa zemljama u okruženju. U odnosu na Srbiju, kakvi god da jesmo, mnogo smo sređeniji kao država, a sada vidimo da Srbija ima i velikih financijskih problema. Vodili smo jako mnogo računa, u suradnji s Ministarstvom financija, da te mjere budu održive, a ne da radimo nerealne stvari samo zato da bismo imali imidž zemlje gdje se investitori izdašno potiču.