Kada je Mirko Grbešić kupio osječki Kandit, svi su taj potez ocijenili, u najmanju ruku, hrabrim. Prethodni vlasnik Marko Pipunić, u čijem se okrilju konditorski biznis nekadašnjega konglomerata IPK Kandita nalazio ni pola godine, razloge hitre prodaje objasnio je vrlo kratko i jasno – bilančna situacija je teška, treba uložiti jako mnogo novca, a Kandit je nestao s polica. To što navodno ima najbolju čokoladu u Hrvatskoj nije mu mnogo značilo.
Dok je Pipunić tvrdio da njegov poljoprivredni biznis nije u sinergiji s proizvodnjom čokolade i bombona, Grbešić, vlasnik širokobriješke Mepas Grupe, upravo je u sinergiji s svojim postojećim biznisima, prije svega proizvođačem keksa Koestlinom, vidio logiku zašto se za Kandit isplati dati šest milijuna eura i tek potom odriješiti kesu da se brend vrati na polici i u mozak potrošača.
Od tog trenutka prošlo je skoro godinu i pol dana i ne može se reći da se u Osijeku ništa ne radi. Na tržište se lansiralo mnogo novih i redizajniranih proizvoda, a potrošači hvale kvalitetu čokolade i ostalih čokoladnih izvedenica.
Mepas je preuzevši Kandit preuzeo i obvezu da konditorsku proizvodnju dislocira s postojeće lokacije u Osijeku do sredine 2014. godine. U tu svrhu Kandit je dobio kredit HBOR-a od 15 milijuna eura, kojim će zatvoriti financijsku konstrukciju za investiciju u novu tvornicu u osječkom prigradskom naselju Nemetinu, vrijednu ukupno 20 milijuna eura. Iako je ciljani termin preseljenja početak 2014., prema nekim informacijama iz Kandita to bi se moglo dogoditi potkraj iduće godine. Vođenje Kandita Grbešić je povjerio svom prokrušanom mladom kadrup Mariju Müller, koji je u Saponiji bio član Uprave za prodaju.
Gradnjom nove tvornice i instaliranjem suvremene proizvodne opreme Kanditovi kapaciteti povećat će se na 14 tisuća tona različitih artikala. Nove linije Kanditu će otvoriti i mogućnost plasmana novih proizvoda u skladu sa svjetskim trendovima i standardima u proizvodnji konditorskih proizvoda, što dosad nije bio slučaj. Dio opreme preselit će se, a dio kupiti, što, ako uzmemo u obzir potrebu zapošljavanja stručne radne snage koja će moći raditi na novim strojevima i velika ulaganja koja će tražiti marketing, čitavu priču čini prilično skupom. Ključno je pitanje ima li dovoljno tržišta za prodaju čokolada i bombona da se ta ulaganja isplate. Prema svemu sudeći, u Hrvatskoj će ga biti sve manje, a u najjačim izvoznim tržištima Cefe hrvatski proizvodi nakon uvođenja carina biti teško konkurentni.
Poznavatelji stanja u industriji smatraju da je budućnost proizvođača čokolade upitna jer će se naći u vrlo teškoj situaciji nakon ulaska u Europsku uniju i uklanjanja postojećih zaštitnih mehanizama, od carina do sanitarnih kontrola i sličnih administrativnih prepreka. Kada tih prepreka više ne bude, stranih proizvoda poput već sada jake Milke, nešto slabije zastupljenih čokolada Nestlé i drugih proizvedenih u obližnjim europskim zemljama bit će sve više, a ako to budu željeli, bit će im i otvoren put za uništenje domaće konkurencije niskim cijenama.
Teško je analizirati neki trend u rezultatima poslovanja Kandita jer je u financijskom izvješću za 2010. godinu samo zadnji mjesec, budući da je ovakav Kandit d.o.o., u kojoj je Pipunić izdvojio konditorski biznis, osnovan početkom studenoga 2010. godine. Lani je tako zabilježen ukupni prihod od 151 milijun kuna i gubitak od 5,4 milijuna kuna. Potraživanja od kupaca iznosila su 35,1 milijun kuna, a obveze su prema dobavljačima bile 35,8 milijuna kuna. U kontekstu Zakona o financijskom poslovanju, koji propisuje rokove plaćanja od 60 dana, prosječan broj dana naplate potraživanja Kandita u 2011. je bio 106 dana. Zbog novih investicija i kredita raste i stupanj zaduženosti, koji je porastao na 47,5 posto.
Utješan pokazatelj za novog vlasnika može biti da je rezultat redizajna proizvodnje i marketinških aktivnosti u prvih sedam mjeseci ove godine rast prodaje na hrvatskom tržištu od 19,31 posto te izvoza za 15,4 posto u odnosu prema istom razdoblju prošle godine.