Investicijske niše

Dijamanti postaju najbolji ulagačevi prijatelji. Gdje god se okrenete isti prizor. Male trgovine i obrtničke radnje ustupaju mjesta sportskim kla- dionicama, u boljim, nama zanimljivijim slučajevima otkupljavačima srebra i zlata. Zar se to još isplati, pitate se, sjećajući se da je vrhunac ulagačkog zanosa u zlato bio barem prije godinu dana i više. E, niste u pravu. Ne samo da se zlato, srebro i platina još uvijek nose, nego su ulozi postali i veći – kupuje se najtvrdi dragi kamen, dijamant. Očito ne više samo ženin najbolji prijatelj. Nova je ‘ovisnost’ krenula iz Njemačke, zemlje u kojoj se, suprotno onome što nam govore, ne štedi nego ulaže. I to u dijamante. Nova ulagačka niša nije poprimila oblik poštasti, ali pokazuje kamo idu trendovi. Dijamanti su skupa igračka, ali i za njih, kako kaže Sven Sambunjak, urednik portala srebrozlato.com, vrijedi pravilo da se ulagači ne razlikuju prema količini novca što ga imaju za ulaganje nego prema količini spremnosti da se posvete traženju dobrih prilika za investiranje.

Razlika između malog i velikog ulagača – Mali ulagač malen je samo u slučaju ako bez razmišljanja gurne svoj novac u neku investiciju i nada se najboljem. Obično je to nada bez pokrića. Veliki ulagač sluša svakoga, a ne vjeruje nikome i stvara svoju vlastitu strategiju na temelju prikupljenih informacija. Takvi će ulagači najviše profitirati – vjeruje Sambunjak.

Što o dijamantima kažu znalci? Njemački draguljari smatraju ih pogodnijima za štednju od zlata i platine ne samo zato što već mjesecima raste potražnja za dijamantima nego ponajprije zbog njihove investicijske vrijednosti. Stručnjaci očekuju da će potražnja za najtvrdijim mineralom u idućih pet godina porasti i do 32 posto. Davne 1970. godine kvalitetan jednokratni kamenčić (0,2 grama) mogao se nabaviti za četiri tisuće dolara – danas je taj isti kamenčić gotovo četiri puta skuplji, a ako je riječ o primjerku vrhunske kvalitete znalac će za njega platiti i do 30 tisuća dolara! Riječ je o dugom ulagačkom horizontu, pa znalci upozoravaju sve one koji se nadaju brzopoteznoj zaradi da bi mogli polomiti zube, jer je najtvrdi kamen odličan samo za dugoročno osiguravanje kapitala.

Marko Repecki, analitičar s portala hrportfolio.hr, kaže kako nije nelo- gično da se u vremenima krize ulagači okreću tradicionalnom ulaganju poput plemenitih metala ili dijamanata jer je riječ o ulaganju dokazanom kroz stoljeća: – Cijene plemenitih metala rastu od izbijanja krize, a više je razloga za to – od sklanjanja sredstava u tradicionalne investicije pa do špekulacija o povratku zlatnom standardu. Kako mi tu stojimo? Naše je tržište prilično nerazvijeno. Od fondova postoji samo jedan (Ilirika Gold) koji je indirektno vezan uz to tržište, ali ulaže u dionice poduzeća koja se bave vađenjem i preradom plemenitih metala te u portfelju ima i strane fondove koji djeluju na tržištima plemenitih metala. U posljednje vrijeme ostvario je snažan porast te je u posljednja tri mjeseca porastao 18,16 posto. No treba imati na umu da su plemeniti metali kao i ostale vrste robe na tržištu podložni oscilacijama pa ne treba vezati uštedešinu ili investicijski kapital u cjelokupnom iznosu ni uz jednu vrstu investicije, ali svakako bi se u svačijem portfelju trebale naći i investicije vezane uz plemenite metale – poručuje Repecki.

Nova ulaganja Sven Sambunjak tumači da ulaganje u plemenite kovine, dijamante, hrane, poljoprivredne nekretnine, naftu, energetiku, pitku vodu, rijetke metale, uran, alternativnu energiju, umjet- nička djela (slike, skulpture) i kolekcionarske zbirke (filatelijska, numizmatika) raste nevjerojatnom brzinom. Zasad je riječ o nišama, ali zato su i zanimljive, jer imaju golem potencijal rasta.

U svijetu investiranja događaju se tektonske promjene. Sve ono što je nekad bila konvencionalna investicijska mudrost mijenja se iz temelja. Te promjene su toliko velike da vjerujem kako će se u idućih pet ili deset godina investicijski krajolik u svijetu potpuno promijeniti. Tradicionalna ulagačka mudrost kaže da vrijednost dionica tvrtki na burzama ima najveći potencijal rasta, ali su i najrizičnije, pa ulagač treba pratiti trendove, nastojati ući na tržište dionica kad su podcijenjene, a izaći kada su relativno precijenjene. Mudrost kaže i to da ih je u trenutku kada su dionice relativno precijenjene najbolje prodati i kupiti ili državne obveznice zapadnih zemalja ili sredstva ‘parkirati’ u gotovini dok se traže nove ulagačke prilike. Ta mudrost više ne vrijedi! Najvidljiviji znak te promjene jest agresivna, ekspanzionistička monetarna politika svjetskih središnjih banaka, koja nije ništa drugo nego proizvodnja golemih količina elektro-ničkog i papirnatog novca bez pokrića. Posljedica je toga rast cijena dionica tvrtki, državnih obveznica i gotovoga novca uz istovremeni pad stvarne vrijednosti tih isti dionica, obveznica i novca. Kako je moguće da cijene rastu, a vrijednost pada? Cijene dionica, obveznica i novca rastu, ali istovremeno cijene plemenitih kovina, dijamanata, hrane, poljoprivrednog zemljišta, nafta, energije, dakle, opipljivih materijalnih dobara, rastu brže! Ulagači koji su shvatili što se događa napuštaju tradicionalnu paradigmu kako bi sačuvali vrijednost svoje imovine i okreću se alternativnim ulagačkim sredstvima – tumači Sambunjak nove trendove.

Roman Rinkovec, neovisni analitičar tržišta kapitala, upozorava da nikako ne smijemo shvatati kupnju zlata, dijamanata, nafta, prehrambenih proizvoda ili nečeg drugog, direktno ili putem derivata, kao vrstu štednje. Štednja je ono na što sa sigurnošću računamo u budućnosti i glavna joj je svrha pobijediti inflaciju, a ulaganje u bilo koju robu investicija je na kojoj možemo i izgubiti. S druge strane, ulaganje u hranu, energetiku ili poljoprivredno zemljište nosi drugu vrstu rizika.

Špekulativno ulaganje u financijske proizvode vezane uz te sektore u najmanju je ruku upitno i s aspekta investitora i s aspekta globalne sigurnosti. Cijena hrane ili energenata uvijek je varirala, ali današnje nestabilnosti dobrim su dijelom posljedica krize iz 2008. i prava tempirana bomba ako se nastavi potpuno slobodno trgovanje njima. Većina zemalja dovedena je u situaciju da jedino tiskanjem novca, gotovo neograničenim zaduživanjima ili drastičnim rezovima može podmirivati sve troškove, pa ako će cijene hrane i energenata nastaviti rasti čak i manjim tempom nego dosad, stvar prije ili poslije mora puknuti. Ako se i kada se to dogodi, neće nadrapati samo pojedine zemlje nego i privatni investitori čije investicije, bukvalno preko noći, mogu drastično izgubiti na vrijednosti. Situacija s nekretninama nije ništa drukčija – upozorava Rinkovec.

Milan Senjanović, voditelj Front officea Hypo banke, dodaje da zbog ekspanzivne monetarne politike koju provode svjetske središnje banke cijene robe uglavnom bilježe rast, služeći često kao zaštita od očekivanih inflatornih pritisaka.

Trenutačno mnogi analitičari sugeriraju ulaganje u instrumente koji prate cijenu hrane, kao i cijenu zlata, za koju se očekuje da će rasti zahvaljujući nedavno izglasanom trećem krugu monetarnog popuštanja u SAD-u. Što se prognoziranoga kretanja cijene nafta tiče, mišljenja su uglavnom podijeljena jer je nafta od svih sirovina ipak najpodložnija ne-sigurnim geopolitičkim kretanjima. Dakle, velik broj raznih oblika ulaganja dostupan je i malim ulagačima, ali takva ulaganja teško možemo promatrati kao oblik štednje jer je ta roba, kao i instrumenti koji prate nijednu kretanja, sklona izrazitoj cjenovnoj volatilnosti – kaže Senjanović.

Možemo li na temelju iskustva procijeniti do kada će dijamanti i plemenite kovine biti ’in’? Rinkovec objašnjava da je netko tko je prije 50 godina kupio dionice McDonald’sa, General Motorsa ili General Electrica donedavno mogao mirno spavati, ali danas više ne možemo biti sigurni da će te kompanije postojati i sljedećih 50 godina, pa onaj tko nema vremena zabavljati se time bolje da odmah odustane. Dakle, znamo da ništa ne znamo. Kakvo je stanje u Hrvatskoj? Sambunjak kaže da je situacija istodobno i izvrsna i katastrofalna. Izvrsna zato što su neka alternativna ulaganja poput poljoprivrednog zemljišta podcijenjena i mogu se kupiti po rekordno niskim cijenama. No da bi netko uložio svoj novac u takve oblike imovine, treba uložiti dostu truda i energije jer nitko u Hrvatskoj ne daje savjete kako uložiti i prenijeti na sebe vlasništvo za takvo ulaganje. Dakle, ako ulagač želi investirati u alternativu, jedina mu je opcija poći u inozemstvo i ondje kupovati ono što ga zanima. Uključujući i kupnju ženinog najboljeg ulagačevog, dijamantnog prijatelja.