LOLA RIBAR

Zlatko Tolić, koji je u Lola Ribar došao iz Ministarstva financija prije malo više od dvije godine, novi je predsjednik Uprave tvrtke.

Prihodi su stabilizirani na pedesetak milijuna kuna. Na toj se razini više ne stvara gubitak, nego se ostvaruje dobit, što je izravna posljedica dvostrukog smanjenja broja zaposlenih i visokog rasta produktivnosti.

Završivši 2010. s dobiti, jedina hrvatska tvornica sanitetskog materijala Lola Ribar, s proizvodnjom u Karlovcu, a sjedištem Uprave i pratećih odjela preseljenima potkraj 2010. u Zagreb, prekinula je višegodišnji gubitaški trend. Iako je glavni zadatak Uprave, kojoj je od prije dva tjedna na čelu Zlatko Tolić, u planovima za iduće razdoblje razviti izvoz, pozicionirati se na novim tržištima i repozicionirati se na dosadašnjima, napravljeni su prvi ključni koraci na stabiliziranju tvrtkina položaja na hrvatskom tržištu.

Nakon pretvorbe i godina privatizacije, uz istodobno otvaranje tržišta uvoznomu sanitetskom materijalu, za koji se često nije moglo reći je li mu niža cijena ili kvaliteta, s lutajućom ‘strategijom’ i po nekim zalutalim članom tadašnjih uprava Lola Ribar gubio je korak na domaćem tržištu, o stranome da se i ne govori. Većinski vlasnik Lole Ribara bivši je vlasnik City Expressa Boris Vidić, čiji je vlasnički udjel 52,51 posto. U oporavku poslovanja Vidićeva je uloga bila velika. Nakon preuzimanja kontrolnog paketa dionica s novom je upravom počeo provoditi plan restrukturiranja tvrtke, a zatim je i ozbiljnom financijskom potporom stao iza projekta – i sve to bez čvrsta jamstva da će to pomoći ozdravljenju Lole Ribara.

Uz mnogo problema koji su proizlazili iz kadrovske neadekvatnosti i zastarjelosti dijela proizvodnje nove je vlasnike dočekala objektivno teška situacija na domaćem tržištu, na kojem Lola Ribar posluje kroz tri prodajna kanala: bolnički, ljekarnički i lance robe široke potrošnje. Ne treba naširoko objašnjavati kako je poslovati u uvjetima u kojima je prosječan rok naplate 300-tinjak dana, nerijetko i više od godine dana, i čak se 70 posto ukupne realizacije provodi upravo problematičnim bolničkim i veledrogerijskim kanalima. Današnja je situacija vrlo teška: čekajući naplatu, mora se financirati nabava sirovine, energije, isplatiti plaće i doprinose te platiti PDV na ispostavljene račune.

Uz godišnji prihod od 50 milijuna kuna, prema sadašnjoj stopi Lola Ribar mora 10 milijuna kuna osigurati za PDV, čemu treba dodati obvezu PDV-a pri uvozu pamuka i ostalih sirovina. Istodobno, kaže Tolić, dio troškova izbjegava se plaćanjem vlastitih obveza u roku dospijeva kako bi se izbjegnule zatezne kamate, a vodi se računa i o tome da se radi sudjelovanja na natječajima ne stvaraju dugovi prema državi. Nema veze, kaže Tolić, što državne tvrtke, a bolnice to jesu, Loli Ribaru istodobno mogu dugovati i godinu dana. U tom kontekstu pozdravljaju se Vladine (na)mjere o skraćenju rokova naplate.

Istim partnerima, kaže Tolić, mnogo su financijski snažniji partneri farmaceutske tvrtke, pa se proizvođači sanitetskog materijala uz njih teško izboriti za bolji tretman među kupcima, što zahtijeva dodatne vještine i angažman. Takav angažman podrazumijeva svakodnevne izravne susrete s čelnim ljudima mnogih partnera, koji su uglavnom u Zagrebu, što je jedan od razloga preseljenja Uprave i prodaje u Zagreb, u kompleks centra Green Gold. Ipak, nije dovoljno doći na posao i očekivati da će se sve dalje razvijati, treba se mnogo više angažirati na svim razinama. U Hrvatskoj se, nažalost, velik dio menadžmenta samo tako naziva, ali nema pokriće u djelima.

Velik teret novoj upravi bili su i štetni ugovori po izvoznim poslovima koje su za sobom ostavile prijašnje uprave, kad se naša roba izvozila po cijenama nižima od naše proizvodne cijene. To smo odlučno prekinuli, ali sad smo se kvalitetom i rebrandingom vratili na to tržište i imamo veliku perspektivu širenja, kaže Tolić.

Uz rezanje troškova u svim segmentima jedan od ključnih elemenata oporavka bio je izniman rast produktivnosti. Osim izravnog utjecaja na organizaciju poslovanja i osvremenjenje skok produktivnosti posljedica je prepovoljenog broja zaposlenih, koji je s otprilike 280 pao na sadašnjih 140. Godišnji prihod koji danas ostvaruju veći je nego prije i premašuje 50 milijuna kuna.

Dok ostatak hrvatskoga gospodarstva pada, Lola Ribar lani je i ove godine poboljšao prodajne prema stopi od 15 posto. Tolić kao ‘conditio sine qua non’ ističe nastavak započete uspješne izvozne ofenzive. Jedan od glavnih aduta i argumenta za to jesu vrhunska kvaliteta sanitetskog materijala europskog podrijetla i konkurentna cijena. To se posebno odnosi i na sve traženju ponudu tzv. operacijskih kompleta, složenih prema kirurškim potrebama ovisno o vrsti operacije. Taj standard uvodi sve više zemalja jer omogućuje bolju i jasnu kontrolu utroška materijala, a medicinskom osoblju da se više posveti svojemu pravom poslu umjesto da reže zavoje iz ‘rinfuze’.

Uz povratak na neka stara europska tržišta posljednji je veliki uspjeh Lole Ribara prodor na rusko tržište, na koje se do kraja godine, nakon cjelogodišnjeg postupka dobivanja dozvole za medicinske proizvode, očekuje isporuka prve pošiljke. Jače aktivnosti usmjerene su i na proboj na tržišta arapskih zemalja te Bliskog i Srednjeg istoka, koje su plaže sposobne, a koje sve više prepoznaju pravu kvalitetu te su je spremne i platiti, za razliku od Hrvatske, gdje se sve na natječajima temelji na najnižoj cijeni, što otvara vrata nekontroliranom uvozu svih dobara, pa tako i sanitetskog materijala nedopustivo niske kvalitete.

Naši liječnici znaju što je kvaliteta, ali nisu u prilici utjecati na izbor i kvalitetu materijala kad se na natječajima odlučuje koju ponudu odabrati, tvrdi Tolić.

Uprava je sad posebno koncentrirana na skoro prvi nastup Lole Ribara na velikome međunarodnom sajmu Medica koji se u studenome održava u Düsseldorfu. Imat će velik štand, što će tvrtku stajati 80-ak tisuća eura. Računaju na to da će se dio troškova subvencionirati novcem iz programa Ministarstva poduzetništva i obrta ‘Jačanje međunarodne konkurentnosti’, za koji su se prijavili.

Već sad, samo na osnovi najavnih spotova za sajam, imamo mnogo upita iz svijeta, zato u taj nastup polažemo velike nade. Planiramo i neke nove programe. Na redu su ulaganja u razvoj i osvremenjivanje te posebno u reafirmaciju brenda. Krene li to doista željenom dinamikom, s obzirom na to da imamo i slobodne nekretnine u Karlovcu, bivša tkaonica i predionica lako će se prilagoditi novim proizvodnim programima, govori Tolić.