Prodajni rezultati

Premda su se još prije tri godine svi vodeći svjetski proizvođači kliši u električnu revoluciju, današnja situacija nikako ne obećava. Nažalost, automobili koji su tada proglašavani prekretnicom u autoindustriji danas su potpuno marginalizirani i njihova je budućnost upitna. Razloga je mnogo, od katastrofalne prodaje na globalnom planu, nikada potpuno sagrađene infrastrukture do krize koja je idealan alibi za prikrivanje pravog stanja.

Možda je recesija utjecala na aktualno stanje, no ove smo godine svjedočili da pojedini proizvođači poput Volkswagena, Daimlera i BMW-a sva sredstva ulažu u provjerena benzinska i dizelska rješenja. Fordovo predstavljanje novoga štedljivog trocilindraša, koji se već okitio titulom najboljeg motora na svijetu, s pravom postavlja pitanje misli li itko više na električne automobile. Još kada se uzme u obzir da je u Japanu prije dva mjeseca prekinuta proizvodnja električnih blizanaca grupacije PSA i Mitsubishija koji su trebali biti jedni od nositelja električne revolucije, svjetski stručnjaci slažu se da takva vozila barem u bližoj budućnosti više nisu prioritet, a i podaci o prošlogodišnjoj prodaji idu im u prilog.

Naime, u Europi su samo Njemačka, Norveška, Francuska i Velika Britanija uspjele ostvariti četveroznamenaste brojke, a svi drugi ostali su ispod. Dodatno dokaz može biti Portugal čija je vlada sagradila 1300 punionica diljem zemlje, a ukupno je prodano 200 automobila, od toga čak 60 državi.

Unatoč bogatim subvencijama koje se u Europi daju za električne automobile izostala je reakcija kupaca. Kada su taj trend prepoznali proizvođači, povukli su ručnu kočnicu te se okrenuli štedljivim i čistim benzinskim i dizelskim motorima. Na tom području tek se očekuju prave revolucionarne stvari, a naglasak je na minimalnoj potrošnji manjoj od pet litara te smanjenju emisije CO₂ ispod 120 g/km.

Budući da europske regulative do 2020. zahtijevaju 95 g/km, opsesija štetnim plinovima ne iznenađuje. Žalosno je što u cijeloj priči proizvođači ne spominju električne automobile, a uzevši u obzir da ni kupci previše ne inzistiraju na takvim modelima, blistavu budućnost automobila na struju nemoguće je očekivati.

Bez obzira na razne subvencije i pogodnosti cijena elektroautomobila u pravilu je osjetno veća od one standardnoga vozila. Pozitivan je primjer Norveška, u kojoj je model Leaf povoljniji od Qashqaja. No takav je primjer, nažalost, nemoguće pronaći bilo gdje drugdje u Europi.

Prosječan je doseg električnih automobila 150 kilometara. Takva autonomija dovoljna je samo za osnovne potrebe, a bez kvalitetnije infrastrukture nemoguće je otići u udaljenije gradove. Uzmite primjer udaljenosti između Zagreba i Splita i shvatile da turisti s električnim automobilom u Hrvatskoj nisu dobrodošli.

Europa je još prije tri godine najavila da će većina benzinskih postaja imati punjače za elektroautomobile, no izostali su konkretni potezi. Portugalska vlada postavila je 1300 punionica diljem zemlje, no prošlogodišnja prodaja samo 200 elektroautomobila bila je hladan tuš koji je zaustavio nadogradnju infrastrukture.

Prodaja i kupnja rabljenog dodatna je nepoznanica za sve vlasnike. Primjerice, baterije Nissan Leafa koji će se proizvoditi 2015. bit će 20 posto povoljnije, a nudit će 30-ak posto veći doseg od današnjega. U praksi to znači da aktualni kupac električnog modela kupuje mačka u vreći jer će njegova vrijednost s godinama ili čak mjesecima padati nevjerojatnom brzinom.

Unatoč zaključku da su električni automobili dugoročno isplativiji od standardnih, brojne studije dokazuju suprotno. Automobilima stvorenima za male relacije (prosječna autonomija 150 km) vlasnici bi se trebali godinama neprestano koristiti kako bi došli na ‘nulu’. Zbog svakodnevnih punjenja i limitiranog dosega računica isplativosti pada u vodu.