Linić: Porezna disciplina obilježit će sljedeću godinu

Nanotehnologija posljednjih nekoliko godina ne prestaje s iznenađenjima i sjajnim rezultatima koji se očituju na svim razinama znanosti, posebice u medicini. Nedavno su američki znanstvenici s pomoću biorazgradivih polimera razvili nanočestice koje omogućuju izravnu primjenu različitih lijekova za tumore. Sve se temelji na tome da minijaturne čestice ciljano traže i liječe tumorske stanice. Potvrđila je to studija objavljena u uglednom časopisu Nature koja pokazuje da nanočestice mogu naći bjelančevine povezane s razvojnim ciklusom kancerogenih stanica. Pokreću poseban mehanizam uključen u razvoj većine vrsta tumora u organizmu i sudjeluju u prenošenju dvadeset puta većih koncentracija lijekova do nekih područja. Tako se otežava razvoj stanica zloćudnih tumora, a postojeće postaju podložnoj djelovanju kemoterapije. Čestice upotrijebljene u najnovijem znanstvenom pokusu bile su velike 70 nanometara i ubrizgavale su se izravno u krvotok pacijenata. Znanstvenike je posebice oduševilo to da čestice ne uništavaju zdrave stanice, kao što to čini kemoterapija.

Znanstvenici s Odjela za medicinu američkog Harvarda proizveli su i nanočestice koje ciljano priručuju uz arterijske stijenke i polako otpuštaju lijek. To je velik korak naprijed u odnosu na dosadašnje postupke koji su se svodili uglavnom na ugrađivanje privremenih umetaka koji ispuštaju lijekove u krvotok. Te su čestice presvučene malim fragmentima bjelančevina koji omogućuju povezivanje s ciljanim bjelančevinama u stijenkama krvnih žila i postupno otpuštaju lijek u nekoliko dana.

Čestice su posebne jer se mogu precizno povezati s oštećenim tkivom krvne žile. To im je sjajna prednost – kaže Omid Farokzad, izvanredni profesor s harvardskog Odsjeka za medicinu. Takvi nanogrebeni, kako ih istraživači zovu, zbog sposobnosti prijanjanja uza stijenke krvnih žila mogu pogođiti posebnu strukturu poznatu kao unutarnja membrana, koja se izlaže tek ako je stijenka oštećena. Znanstvenici se nadaju da će nanočestice postati komplementaran, ako ne i glavni odabir u odnosu na dosadašnju uporabu umetaka, ublaženih u većini slučajeva začepljenih ili oštećenih arterija. Budući da te nanočestice mogu dulje otpuštati lijek i u organizam se mogu unijeti intravenezno, pacijenti više neće morati odlaziti na opetovane kirurške zahvate kako bi im lijek stigao na oštećeni dio.

Naravno, da bi se polučili ti sjajni rezultati, trebalo je provesti mnogo istraživanja i pokusa kojima se moglo sve dokazati i naći rješenje. Znanstvenici su pregledali mnogo kratkih peptidnih lanaca ne bi li pronašli onaj koji se najbolje povezuje s molekulama na površini unutarnje membrane krvnih žila. Tako su otkrili lanac sastavljen od sedam aminokiselina pod nazivom C11, od kojeg se sastoji vanjski sloj tih nanočestica. Sve je to na kraju trebalo testirati na životinjama i doći iznenađujućeg zaključka: nanočestice pomažu izbjeći sve negativne postrane pojave zabilježene u tretmanu antibioticima i ostalim vrstama terapije.

Naravno, u prvom je planu udar na tumore, pri čemu se nastoje izbjeći negativne nuspojave kemoterapije, koja ne može ciljano uništiti samo bolesne stanice nego oštećuje i zdrave. Upravo su na tome poradili znanstvenici sa Sveučilišta Rice iz Houstona. Razvili su način na koji se laserom i nanočesticama zlata mogu naći i ciljano uništiti samo bolesne stanice.

• Točno pogoditi svaku stanicu jedna je od najvećih prednosti nanomedicine. Naša ispitivanja omogućila su upravo taj lokalizirani učinak u pojedinoj stanici – kaže Dmitri Lapotko, glavni znanstvenik na tom projektu. Cilj je uočiti i tretirati nezdrave stanice prije nego što se bolest razmaše i čovjek ozbiljno oboli. Ta tehnika temelji se na takozvanim nanomjehurićima napravljenima od nanočestica zlata koje se laserski umetnu u stanicu i tako dijagnosticiraju bolesne stanice; kad se laser pojača, unište ih.

Korak dalje u razvoju dragocjenih nanočestica napravili su zajedno stručnjaci iz nekoliko europskih zemalja, i to u suradnji sa Zlatarnom Celje. Osmisli su i razvili novu metodu za sintezu i biološko testiranje nanočestica – od recikliranoga zlatnog nakita. Upravo se nanočestice zlata sve više primjenjuju u znanosti, medicini, ali i u proizvodnji za svakodnevni život. U medicini je otrpje poznata klinička upotreba zlata u liječenju artritis, bronhijalne astme, malarije itd. Posljednjih godina ta se istraživanja ponajviše bave tumorima i HIV-om. Do sada je za dobivanje nanočestica zlata razvijeno nekoliko raznih metoda, ali upotreba otrovnih kemikalija u proizvodnji bila je velik problem. Novim se metodama u rastvor nanočestica unose reduktivne kemikalije koje su u velikim koncentracijama citotoksčne i sprečavaju njihovu upotrebu u nanomedicini. No primjenom ultrazvučne sprej-pirolize (USP), inovativne i zelene tehnologije koja se inače rabi za proizvodnju raznih vrsta nanoprahova, znanstvenici su sintetizirali nanočestice zlata koristeći se recikliranim zlatnim nakitom kao osnovnom sirovinom. Kao sirovina za sintezu biomedicinskih nanočestica upotrijebljeni su čisto zlato i reciklirani zlatni nakit, a primjenom tehnologije USP-a istraživači su sintetizirali nanočestice zlata čistog sastava, ali i one kontaminirane metalima iz osnovnog materijala (bakar, cink, željezo, indij itd.).