Premda se postupak vodi na sudu na kojem radi i sudac koji je donio nezakonito rješenje i koji je zbog toga predložen za saslušanje, ne dopušta se premještanje na drugi sud.
Gorčena postupcima dijela hrvatskoga pravosudnog sustava, Jerina Malešević obratila se javnosti. Prvi put pisao sam o Jerini Malešević kad je nakon 28 godina bavljenja odvjetništvom zatražila da je se briše iz Imenika odvjetnika. Svoj zahtjev obrazložila je time da ‘više ne može pružati vjeru klijentima da će njihov pravni interes riješiti efikasno i pravedno’, nakon što se pokazalo da se (pre)malo toga u hrvatskom pravosudnom sustavu može riješiti ‘efikasno i pravedno’.
Ocijenio sam u tadašnjem napisu da je riječ o profesionalnoj hrabrosti, prvom odvjetničkom reagiranju na loše stanje u hrvatskom pravosuđu. Ali to je izazvalo neodmjereno reagiranje Lea Andreisa, tadašnjeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore. Andreis je zahtjev Jerine Malešević za brisanje iz Imenika odvjetnika nazvao ‘kukavičkim’, tvrdeći da je ‘jedna od osnovnih zadaća svakog odvjetnika beskompromisna borba za interese stranke, svim pravno dopuštenim sredstvima do zadnje kapi krvi’.
Jerina Malešević naknadno je postala u javnosti još poznatija po tome što je solidarno zastupa 60 kolegica i kolega odvjetnika. No ni nakon sedam godina prvostupanjanskog postupka 60-ero odvjetnika u ‘beskompromisnoj borbi svim pravno dopuštenim sredstvima do zadnje kapi krvi’ nije se uspjelo izboriti da Jelena Rajić, sutkinja prvostupanjanskog suda u Velikoj Gorici, sasluša dvoje sudaca viših sudova, Jasminu Pavković iz Županijskog suda u Velikoj Gorici i Đuru Sessu iz Vrhovnog suda. Sutkinja Rajić ustrajno odbija kao svjedočak saslušati Đuru Sessu i Jasminu Pavković (sutkinja Pavković u drugostupanjskim postupcima odlučuje o presudama Jelene Rajić kao sutkinje nižega prvostupanjanskog suda, a Sessa je ‘nedodirljiv’ kao sudac najvišega Vrhovnog suda i donedavni predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, odnosno ‘HDZ-ov komesar za sudstvo’).
