Predstečajna nagodba Radnik se ne može odreći dijela plaće za udio u tvrtki

Radnik se ne može odreći dijela plaće za udio u tvrtki.

Tražbinom radnika smatra se bruto plaća koja uključuje mirovinske doprinose, porez na dohodak, prirez i neto svotu novčanog primitka. Doprinosi na plaću ne ubrajaju se u prioritetne tražbine, nego dijele sudbinu potraživanja drugih vjerovnika.

Već prve ocjene pokazuju da će novi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN br. 108/12), koji je na snazi od 1. listopada 2012., utjecati na poslovnu sudbinu i rezultate mnogih poslovnih subjekata, onih koji budu pokretali postupke predstečajnih nagodbi i njihovih vjerovnika. Iako radnici u odnosu na svoga poslodavca imaju položaj vjerovnika, stupanjem Zakona na snagu ne mijenja se pravni položaj radnika zaposlenih u trgovačkim društvima i kod poslodavaca fizičkih osoba koji zbog nelikvidnosti ili nesolventnosti pokrenu postupak predstečajne nagodbe.

Naime, prema tom zakonu, tražbine radnika i prijašnjih radnika nastale na osnovi radnog odnosa do dana otvaranja predstečajne nagodbe smatraju se prioritetnim tražbinama. Za tražbine radnika kao prioritetne Zakon nije predvidio mogućnost održavanja dijela potraživanja u postupku nagodbe, nego polazi od obveze da se u postupku sanacije namire ukupna potraživanja radnika nastala do pokretanja postupka predstečajne nagodbe.

Kako je definirano u čl. 3. t. 13. Zakona, prioritetnim tražbinama smatraju se plaće radnika u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine na osnovi naknade štete pretrpljene zbog posljedica nesreće na radu ili profesionalne bolesti. Praktično, prioritetnim tražbinama smatraju se sva novčana potraživanja iz radnog odnosa koja poslodavac na temelju zakona, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu duguje radnicima i bivšim radnicima. Ako je riječ o novčanim primitcima na koje se plaćaju propisani doprinosi i porez na dohodak, tražbinom radnika smatra se bruto svota primitka koja uključuje mirovinske doprinose iz plaće, porez na dohodak, prirez i neto svotu novčanog primitka. Doprinosi na plaću ne ubrajaju se u prioritetne tražbine, nego dijele sudbinu potraživanja drugih vjerovnika.

Prema intenciji i obvezi iz Zakona, svi su vjerovnici predstečajnog dužnika (osim izlučnih i razlučnih vjerovnika koji imaju povoljniji položaj u postupku) dovedeni u položaj preispitivanja je li im isplativije, ekonomski opravdano i poslovno svrhotvito određeni dijela svojih potraživanja, dobrovoljno odgoditi naplatu, neka ili čak sva svoja potraživanja pretvoriti u uloge ili na drugi način omogućiti predstečajnom dužniku predah i poštujući ozdravljenja.

Ako se otvori postupak predstečajne nagodbe, vjerovnici toga poslovnog subjekta dobrovoljno će odlučivati o tome jesu li spremni za popuštanje kako bi uz druge provedene mjere u nekome vremenskom roku možda spasili poslovni subjekt od stečaja i tako više zaštitili i svoje poslovne interese. Iako su i radnici vjerovnici predstečajnog dužnika za neisplaćene plaće i druge novčane primitke koje im poslodavac duguje, njihov je položaj drugačije uređen.

Dok su drugi vjerovnici dužni u roku od 30 dana od otvaranja postupka imenovanom povjereniku predstečajne nagodbe prijaviti svoja novčana potraživanja, radnici ne podnose prijavu za možebitne neisplaćene plaće ili dijelove plaća, zakasnjele otpremnine ni za druge eventualno neisplaćene novčane primitke koje im duguje poslodavac.

Poslodavac koji je dospio u stanje nelikvidnosti ili insolventnosti obvezan je u planu financijskoga restrukturiranja odnosno planu operativnoga, o kojima odlučuju vjerovnici, planirati ispunjavanje svih obveza prema zaposlenima. Poslodavac je obvezan u planove koje izrađuje i nudi vjerovnicima na nagodbu uključiti ispunjavanje novčanih potraživanja radnika u ukupnom iznosu dugova nastalih do otvorenja postupka.

Gotovo bi se mogao izvesti zaključak da skorašnji predstečajni postupci ni na koji način neće ugroziti položaj radnika u poduzećima koja u spašavanju svoje likvidnosti budu pokušavala sklopoti nagodbu s vjerovnicima. No objektivno valja računati na to da će planovi restrukturiranja u pravilu uključivati snižavanje svih troškova poslovanja, pa i troškova rada. Može se pretpostaviti da će vjerovnici koji odlučuju o programima restrukturiranja, a prije njih nagodbeno vijeće i ovlašteni revizori, predlagati racionalizaciju poslovanja mjerama smanjivanja broja zaposlenih i/ili njihovih novčanih prava.

Stoga se zaključak o apsolutnoj zaštiti radničkih tražbina kao prioritetnih odnosi samo na potraživanja nastala do dana otvaranja predstečajnog postupka. Namirenje tih potraživanja mora biti uključeno u plan financijskog restrukturiranja, ali nema obveze da se sva dotadašnja prava zaposlenih zadrže kao mjera u planu operativnog restrukturiranja.