Vladin signal: niže dnevnice

Pete Cashmore, osnivač globalno popularnog bloga Mashablea, rekao je da će oni koji se uključe u najviše kanala biti najvredniji: ‘Bit će najbogatiji, najuspješniji, najpovezaniiji i najspoznatiiji među nama. Svi smo izdavači, a što više izdajemo, stvaramo više korisnih veza.’

Donatori žele točno vidjeti u što ulažu – kad je njihova veza s konkretnom organizacijom duboka i stvarna. Primjerice, ako financiraju potragu za vodom, žele poslije vidjeti fotografiju konkretnog bunara. U tom smislu donatori na društvenim mrežama nisu, kao što se često optužuju, ‘slackaktivisti’, donosno aktivisti samo iz udobnosti vlastite fotelje, a bez prava interesa za cilj.

Bez obzira na to jeste li altruisti ili imate viška novca, a ulaganje i dijeljenje smatrate najboljom zabavom, novac je novac. I mnogi ga žele. Evo nekoliko načina da ga podijelite na društvenim mrežama: Causes – mnogo alata na društvenim mrežama omogućuje potencijalnim donatorima da nađu nova odredišta. Causes služi da svoj novac darujete humanitarnoj akciji po izboru slavljena. Crowdrise – kao i Kickstarter, ta internetska stranica služi kanaliziranju ulaganja onamo gdje su potrebna.

Razlika je jedino u tome što pod svjetla reflektora stavlja pojedinačne donatore koji mogu kreirati svoj javni portfelj ulaganja i natjecati se među prijateljima u broju pohvala. Slične su stranice ‘peer-to-peer’ FirstGiving, Razoo te Donors Choose. HelpAttack – omogućuje donatorima da daju vrlo male iznose za svaku poruku na društvenim medijima. Primjerice, mogu izdvojiti pet centi za svaki ‘tvit’ ili status na Facebooku. Sami odrede komu ide novac i koliko su ga voljni ukupno dati. Kuna po kuna – palača. Slični su servisi Twitpay i Givey.co.uk.

Načelo potrage za financiranjem na društvenim mrežama nisu prvi otkrili ni inovatori ni male tvrtke, kojima u današnje vrijeme doista treba svaka kuna, nego neprofitne organizacije osim da poprave izgled svojih profila na Facebooku. Doista im je stalo, što pametne početničke tvrtke, inovatori i ‘startupovi’ koji traže novac trebaju imati na umu.

Drugi dokaz donosi lanjsko istraživanje koje je objavila internetska stranica NP Engage, a koje pokazuje da organizacije i pojedinci koji uobičajenu potragu ‘podebljava’ dodatnim aktivnostima na društvenim mrežama prikupe čak 40 posto više novca. Postotak se jako povećava u slučaju korištenja Twitterom. Naime, isto istraživanje kaže da korisnici te mreže u prosjeku postavljaju više ciljeve u prikupljanju novca i ostvaruju začrtano. Točnije, njihovi su ciljevi u prosjeku triput viši od onih Facebookovih korisnika i prikupe 10-ak puta više od onih koji se ne koriste Twitterom. Toliko o tome da se čovjek ne stigne izraziti u 140 znakova. Ne smije se zanemariti ni snaga videa. Osobna videoporuka mogućim donatorima i investitorima na YouTubeu vrijedi više od bezbroj molbi i dopisa. Kad se donatori pitaju za razloge zbog kojih se odlučuju na davanje novca, više od 50 posto kaže da su to učinili jer su ih zamolili prijatelji (prijatelji na Facebooku).

Scena prikupljanja novca postaje još raznovrsnija kad se u proces uvrsti kolektivno ili skupno financiranje (engl. crowdfunding). Riječ o načinu financiranja projekta tako da se mnogo ulagača poveže internetski i s mnogo malih donacija osigura potreban iznos za projekt. Najpoznatiji primjer takve stranice popularni je američki Kickstarter, platforma za financiranje kreativnih projekata koja omogućuje gomili čudnih, neisplativih, ali i potencijalno profitabilnih popularnih inovativnih proizvoda da prikupi potrebne tisuće ili milijune dolara. Posljednje brojke sa službene stranice govore da je stranica prikupila više od 350 milijuna dolara koje je dalo 2,5 milijuna ljudi za više od 30 tisuća projekata. Ako to nije ulagački fond nove generacije, nije nijedan.

Nema pravila o tome koliko malo može biti ulaganje ni koliko može biti ulagača. Kao i kod neprofitnih organizacija, taj način prikupljanja novca uključuje filantropiju i potrebu za samoostvarivanjem, a zloboći bi rekli, i ovisnički gen koji se jednostavno voli igrati. Kako drukčije objasniti ulaganje pet kuna ovamo, pet kuna onamo bez konkretnog cilja i ideje vodilje te mogućnosti stjecanja ikakva vlasničkog udjela? Ti novi ovisnici o ulaganju ulože, čekaju hoće li i netko drugi također uložiti u projekt koji su odabrali, a zatim u prosjeku svakih pet minuta provjeravaju je li projekt ostvario zacrtani cilj. Neki stručnjaci kažu da je ta igra primamljiva kao internetsko kockanje ili online kupovanje.

Većina ulagača i donatora novog doba pak ne pati ni od koje ovisnosti osim od iskrenog interesa za novu vrstu ulaganja. U svijetu tehnoloških inovacija takvi se ulagači nazivaju andelima. Ulažu u projekte koji su na početku životnog ciklusa i koji ne ispunjavaju nikakve druge uvjete za dobivanje investicija, ponajmanje bankovne. Takvi andeli imaju svoju društvenu mrežu Angel List koja služi za učinkovito spajanje ‘startupova’ i njihovih potencijalnih ulagača. U posljednje vrijeme spominje se i kategorija superandela – investitora koji ulažu više novca od uobičajenih andela (više od 20-ak tisuća dolara), a manje od fondova rizičnog kapitala (milijuni dolara). Andeli su pojedinci koji i tekako vole biti dobro umreženi s ljudima u koje ulažu.

Takvi poslovni odnosi jamče i financiranje i prijenos korisnog znanja od andela na ‘startupove’ i tvrtke, širenje kontakata ulagača i potencijalnih poslovnih partnera te, možda, plasman na nova tržišta. Bez obzira na oblik budućeg investiranja treba voditi računa o tome da za aktivnosti na društvenim mrežama treba vremena, a i vrijeme je novac. Stoga se isplati dobro istražiti sve pluseve i minus pojedinog modela ulaganja. Valja promisliti komu bi projekt mogao biti najzanimljiviji, što je njegova bit (je li riječ o profitabilnom ili neprofitabilnom projektu), gdje su potencijalni interesenti te koliko novca treba tražiti. Ako društvene mreže mogu postati kvalitetna platforma za marketing gotovih proizvoda i izgrađenih brendova, sad svoju moć mogu pokazati i na prethodnoj etapi poslovnog projekta.

Društvene mreže često svoj uspjeh mjere u brojkama: broj ‘laikova’ na Facebooku, broj ‘followera’ na Twitteru, preporuka na LinkedInu, ‘repinjanja’ na Pinterestu, i tako unedogled. Koliko vam je ljudi ove godine čestitalo rođendan na nekoj društvenoj mreži, koliko je preporučilo vaš projekt drugima, a koliko je komentiralo fotografije s godišnjeg odmora? Zašto ne iskoristiti potencijal društvenog doba i preusmjeriti ga u nešto malo korisnije? Evo ideja:

Počnite u vlastitom dvorištu – za početak je lakše osnažiti komunikaciju s ljudima s kojima tvrtka ili pojedinac već kontaktna. Potencijalni donatori/investitori možda su već među prijateljima ili obožavateljima.

Kolektivno financiranje – teško je procijeniti koliki je potencijal zanimljivog projekta ‘ab ovo’. Internetske stranice za kolektivno financiranje mogu biti ne samo dobar način za prikupljanje novca nego i poligon za testiranje proizvoda. Otprilike kao Kinder-jaja: dva u jedan, a na kraju i iznenađenje.

Tvita je o misiji – Twitter je izvrstan alat za širenje utjecaja. Kad se ‘tvita’ o pojedinim uspjesima u misiji prikupljanja novca za proizvod, podijele fotografije s događaja ili susreta na toj mreži, glas se daleko čuje.

Pratite svoje donatore – održavanje dobrog odnosa s donatorima može uvelike pomoći kad situacija ponovno zaškripi. Simboličan dar, pismo zahvale ili dijeljenje korisnog sadržaja s pojedinačnim donatorom mogu se isplatiti. Zahvalni ste? Pokažite!

Stječite znanje – donatori i poslovni andeli često imaju mnogo poslovnog znanja koje treba tvrtkama. Kad proizvod prikupi sav potreban novac za proizvodnju, treba ga znati plasirati, prodati, marketinški ponuditi tržištu i slično. Dok se prikuplja, dobro je od ulagača stvarati savjetnike. Bit će im drago ako ih pitate za mišljenje.

Obilazite relevantne događaje – ‘minglanje’ po konferencijama ne služi samo za prikupljanje sponzorskih letaka i besplatnih olovaka. One okupljaju konkurente, potencijalne partnerne i često investitore, stoga im se tako treba i pristupati.