Želite li našu karticu lojalnosti, uz određen broj bodova možete dobiti torbu za prijenosno računalo i slične darove – svakodnevno izgovađaju prodavačice, čak i one na kioscima, dok jednima prodaju cigarete, drugima daju da popune pristupnicu na novinama na pultu, a treći samo pokušavaju doći do tiska. Zvuči li vam to poznato? Uspijevate li uopće više ušetati u neku prodavaonicu a da vam ne ponude karticu lojalnosti? Kada razgovarate sa znancima, mnogi će reći kako ih živcira to nutkanje te da ionako ne uspjevaju biti vjerni, redoviti platiše obveznih režijskih troškova, no kod većine ćete u novčaniku vidjeti vrhove brojnih šarenih kartica vjernosti.
Svatko mudar danas svoje klijente nastoji vezati uza se, no činjenica je da na tržištu kartica lojalnosti možete zateći mnoge tvrtke koje tu lojalnost doista nagrađuju najbolje, kao i one koje će vas nasanjkati. Kako kaže Marko Domić, direktor marketinga tvrtke Katapult koja je razvila taj program za svoje trgovine Timberland i Shooster, riječ je o alatu dobrom za ponuđača i klijente, ali samo ako je dobro osmišljen i proveden.
- Najgore je kada neki uvedu taj program, a onda počnu ograničavati popuste i ponude. Kvalitetan program vjernosti može vam, kao što je slučaj s nama, stvoriti veliku vjeru bazu kupaca i promet od 30 do 50 posto koji ostvarujemo s pomoću te kartice – kaže Domić.
Pokazuje se stara mudrost da tko umije – njemu dvije, jer isto je zapažanje Dunje Delić, direktorice marketinga trgovačkog lanca Mercator-H. Primjerice, njihova Pika kartica, uvedena 2001., koja je tri godine poslije postala zelena Pika kartica lojalnosti, ujedno i platna, vezala je za tvrtku više od 300 tisuća klijenata. Njihova je logika bila da kartice daju besplatno, ali da pogodnosti koje nude budu dodana vrijednost za klijente. I njihov je zaključak da je to prednost za sve strane, no uz uvjet: ako ste klijente pozvali na vjernost, nikako ne smijete izigrati povjerenje.
