Čačić je za investicije u energetiku. Linić mogućnosti rasta vidi u supstituciji uvoza. Za Vujčića rješenje je u inozemnom kapitalu uloženome u hrvatsku izvoznu proizvodnju. Na Milanoviću je da presudi uvozno supstitutivne sektore. Vujčiću neskloni kroničar primijetio bi da i novi guverner ima pristup ‘ništa nije nemoguće ako to drugi treba napraviti’. Tako bi se moglo protumačiti njegovo inzistiranje na makroekonomskoj stabilnosti. Za nju bi bila zadužena središnja banka. Dakle, ne treba dirati tečaj ni druge stvari koje je držao HNB. HNB se ne treba mijenjati. Trebaju se mijenjati drugi. U tom dijelu guvernerovo je izlaganje bilo tanko. U dijelu o izvozu nema mu se, principijelno, ništa prigovoriti. Uostalom, bilo bi čudno da Lider ne pohvali konačno otkrivanje izvoza kao jedinoga zdravog načina rasta i razvoja.
U svome radijskom istupu Linić je s pravom tražio kakav bi taj Vujčićev model bio. Vujčić nudi odgovor: on rješenje vidi u privlačenju ‘privatnoga inozemnoga kapitala u izvoznu proizvodnju’. E, sad je pitanje kako to napraviti. Vujčićev je recept bolja poslovna klima. Što nije nešto novo. Ali uz to traži ‘inovativnost i poduzetnost u stvaranju uvjeta koji su bolji nego u drugim zemljama’. Nažalost, tu je guverner već bio pri kraju izlaganja studentima zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta, pa smo ostali uskraćeni za dublju razradu. Zato bi ga trebalo ‘natjerati’ da model razradi u detalje. Ili da se, neopterećeni predrasudama, guverner, ministar financija i prvi potpredsjednik Vlade u suradnji s ‘ekonomistima u formi’ povuku na vikend i doista osmislje nov, nekonvencionalan model rasta. Naravno, pri čemu ni uloga središnje banke ne bi smjela ostati sveta krava. Vjerujem da nikomu na kraju ne bi pala kruna s glave. A ako nije previše da se poželi, bilo bi lijepo da bude prisutan i premijer Milanović. Za takve situacije, kad treba presjeći, izmišljeno je radno mjesto predsjednika vlade.
