SUHO SVINJSKO MESO, PRŠUT, KOBASICE I SLANINA TE SUHO OVČJE MESO, KOJE SE NAZIVA KAŠTRADINA, OSNOVA SU STARE, IZVORNE DUBROVAČKE KUHINJE. TA JELA NESTAJU IZ DUBROVAČKIH RESTORANA KAO ŠTO SU ‘NESTALI’ DUBROVČANI, ISELILI SE IZ KUĆA UNUTAR ZIDINA.
Trgovali su čelnici Dubrovačke Republike s kim su god mogli da sačuvaju svoju ljepu, dragu i slatku slobodu, no njihovi podanici, Dubrovčani, dobru, finu i slatku (naravno, i slanu) hranu baš nisu kupovali. Nisu ni trebali jer su, kamo bi god pogledali preko zidina, mogli skupljati. Bar povrće i voće te plodove divljih biljaka na kopnu, a školjke u moru. Lovili su, naravno, divljač i ribu i uživali u jelu. I, zanimljivo je, koliko su god bili morska, a zbog trgovine i pomorska država, ribu nisu voljeli. Vlastelini su uživali u mesu dlakavih i pernatih životinja, a morske kralješnjake i ostale stvorove smatrali su hranom sirotinje. Zato ih ni Marin Držić nije spominjao u opisu Pometove gozbe s gospodarom Ugom Tudeškom.
- Pjat, a u njemu kapun. Gledan, ali je guska, ali što drugo. Onolika kapuna moje oči nigdje nijesu prije vidjele. Ispečen? Gledan ali je isprigan, ali je ispečen i imaše neku hrustu na sebe koja mi oči zarošaše, srce mi veseljaše, apetit mi otvaraše. Oko njega dvije jarebice oblahne, a sok iz njih rosi – tako je govorio Pomet u ulomku za koji Veliko Barbieri tvrdi da pripada antologiji opisa hrane u svjetskoj književnosti pa navodi i recept za punjenog pečenog kopuna s kobasicama i jarebicama. Tomu se uškopljenome pijetlu u trticu uguraju dvije svinjske i dvije teleće kobasice s malo na-
