Iz broja u broj sve više čitatelja tuži se na ovršno oduzimanje novca s računa u bankama, a i poreznici ustraju na naplati PDV-a na fakturiranu, a nikad naplaćenu realizaciju.
Ivan Pavličević, kao direktor varaždinskog Pavlosa ponudio je Turkalju da od njega otkupi zemljište k.o. Resnik u ukupnoj površini od otprilike 10.000 četvornih metara. I 28. prosinca 2005. zaključuju predugovor o kupoprodaji bez obveze predujma, s rokom važenja do 6. prosinca 2006. godine. Premda je predugovorom uglavljena ‘stvarna nadležnost Općinskog suda u Zagrebu’, Pavlos d.o.o. pokreće postupak kod Općinskog suda u Varaždinu s prijedlogom privremene mjere – zabranu oduzimanja sporog zemljišta godinu i pol nakon isteka predugovora. I u dvostupanjskoj raspravi Županijski sud u Varaždinu usvaja žalbu Mije Turkalja i vraća predmet prvostupanjskom sudu, nakon čega prvostupanjski sud proglasava sam sebe mjesno nenadležnim.
Pavlos d.o.o. nakon toga pokreće spor pred Općinskim sudom u Zagrebu. I Općinski sud u Zagrebu naređuje Miji Turkalju da mora prodati zemljište kao što je navedeno u predugovoru kojemu je prije dvije i pol godine istekao rok važenja. Tu presudu potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu (broj: 25 Gž-4126/08-4). Izložen raznim pritiscima, Mijo Turkalj napokon popušta i pristaje prodati sporno zemljište. No Pavličević od kupnje odustaje. Tu mori Mije Turkalja nije kraj. Postaje mu jasno da su dvije sudske farse, u Varaždinu s privremenom mjerom i u Zagrebu s prisilnom sudskom prodajom od koje je tužitelj bez obrazloženja odustao, upriličene zapravo da bi se ‘nabili’ tzv. sudske troškove od nekoliko stotina tisuća kuna.
