Dublin je grad po mjeri čovjeka, jedna od prometno najsigurnijih prijestolnica EU. Podsjetnik na razdoblje tijekom kojeg je umrlo oko milijun Iraca, a još toliko je napustilo zemlju zbog bolesti krumpira, postavljen je 1997. na Custom House Quayu, odakle je krenuo jedan od prvih brodova prema New Yorku.
Iako su dvojezični natpisi, na engleskom i irskom (irskoj verziji keltskoga), svuda, prema iskazima samih Iraca izvorni se jezik rabi u malim, izoliranim zajednicama najviše na zapadu zemlje. Navodno je u posljednje vrijeme sve popularniji među mladom populacijom, kojoj je to postao što. Središte grada nije uopće maleno i, uz dužne isprike, načelnim izgledom podsjeća na London i ono što se može vidjeti na otoku prekoputa, a dio neposredno uz rijeku Liffey priziva u sjećanje Seine i Pariz.
U iznenađujuće toplom listopadu grad odiše živošću i dinamikom te iznimno uočljivim kozmopolitizmom. Ljeto je zapravo najgori, kiši gotovo neprekidno, pa jesen nikomu ne pada posebno teško jer se jedva vidi razlika. Grad je u jednom trenutku bio drugi najveći u britanskom carstvu i peti u Europi, no od.
