Zamislite naslonjač u kojem su združeni estetika i ergonomija, dizajn i funkcionalnost. Uz njega, jasno, idu i svi mogući detalji poput stolića za kavu, novina i knjiga kako biste udobno zavaljeni imali sve nadohvat ruci. A sad uz taj naslonjač zamislite kamin u kojem, dok vani puše vjetar i padaju snijeg i kiša, lagano pucjeta vatra. To je dobitna kombinacija kakvu danas mnogi zamišljaju dok razmišljaju o toplini i udobnosti doma.
Nema sumnje: pažnja i briga o toplom domu na prvom je mjestu ove sezone. Engleski termin ‘homing’ najbolje upućuje na trend da sve više ljudi sve više slobodnog vremena provodi u vlastita udobna četiri zida. Jedan od elemenata koji nedvojbeno mnogo može pridonijeti toj ‘domaćoj’ atmosferi jest grijanje. A ove zime to nije samo centralno s modernim radiatorima i posljednjim čudima tehnike koja sve više uvodimo u interijere, već je riječ o velikom povratku. Povratku kamina i peći.
Prije izuma kamina, čija uporaba datira od oko 1200. godine, unutrašnjost se prostorija obično grijala žeravnicima. Bile su to posude od lima, kad od kovanog željeza, s rupama na obje strane kako bi se olakšala cirkulacija zraka te s jednim metalnim tanjurom ispod u kojemu se skupljao pepeo. Najčešće su stajale na tri noge, katkad s kotačićima, kako bi se lakše prenosile iz prostorije u prostoriju. Punile su se ugljenom koji se tek zapaljen ostavljao neko vrijeme vani da bi isparili štetni plinovi, a zatim se zažaren unosio u kuću. Bio je to način grijanja koji je imao mnogo nedostataka. O tome svjedoče i kronike o Juliju Cezaru, koji se gotovo ugušio od štetnih isparavanja iz žeravnika koji su mu unijeli u sobu tijekom jedne vrlo oštete zime. U Španjolskoj i Italiji proizvodili su se od bakra ili bronce i bili su elegantno oblikovani, a u Francuskoj je osim metala korištena i majolika.
