a raspletanje priče o RIZ Odašiljača dovoljan vjerojatno ne bi bio ni tim istražitelja naoružanih s desetak detektora laži. Bilo je tu optužbi, sukoba, prozivki raznih vrsta, naoružanih stražara, prijetnji samospaljivanjem… čak i jedna dojava o bombi. Dovoljno drome da i oni koji slučaj pomno prate počnu sumnjati u to razumiju li što se događa. Sudbina te tvrtke slučaja i dalje je pod upitnikom – a hoće li se zadržati već treća uprava u dva mjeseca, pouzdano ne zna nitko osim članova Vlade. Trenutačno (iako tek nekoliko dana) predsjednik Uprave je Željko Marić. Bivši sudac, koji tvrdi da je potpuno neovisan, iako teorija o tome tko stoji iza njega ima gotovo koliko i teorija o RIZ-u. On kaže da ne osjeća nikakve političke ili druge pritisk.
- Potpuno sam nepoznat. Ne znam gdje živim, gdje radim, apsolutno sam tabula rasa za sve – kaže Marić i dodaje da je svjestan da će biti još nagađanja o tome čiji je on igrač.
Na mjesto predsjednika Uprave RIZ-a Marić je došao dva dana prije svog 53. rođendana, ušavši u zgradu zajedno s radnicima, nakon višesatnog prosvjeda ispred tvornice koju su čuvali zaštitari. Uprava koja je obnašala tu dužnost samo mjesec dana uklonjena je, a cijeli scenarij dogodio se u režiji Nadzornog odbora, na čelu s Vesnom Čižmar. Država, kao većinski vlasnik tvrtke, na takve poteze utječe time koga bira u NO, a ovaj put Čižmar je radila na vlastitu ruku, bez odobrenja države. Ipak, za moguću smjenu trenutačne uprave i povratak stare (o kojoj se u medijima već spekulira) istjerani će trojac Kamilo Vrana, Robert Hirc i Robert Inkret morati pričekati. Naime, ako država na to ne može natjerati postojeći NO, kao većinski vlasnik mora sazvati skupštinu, na njoj promijeniti NO u neki poslušniji, i tek onda NO može promijeniti upravu.
Dotad RIZ ostaje pod upravom Željka Marića, javnosti gotovo potpuno nepoznatog. Jedina priča u kojoj je dosad privukao pažnju bila je kaznena prijava protiv predsjednika Općinskog suda u Dubrovniku Besjedice i kontroverznog poduzetnika Vićana. Pokazalo se da je Marić u sumnjama na malverzacije bio u pravu, jer je u međuvremenu donesena nepravomoćna presuda kojom su proglašeni krivima. Ipak, taj potez ekspresno mu se obio o glavu – prije je bio sudac. Nakon prijave, zatvorila su se sva vrata i bio je prisiljen otići u privatni sektor.