U Tenderloinu je i Bog rekao laku noć. Ondje caruju beskućnici, dileri, narkomani, svodnici i kurve. Ondje stanju AIDS, siromaštvo i bijeda svake vrste. Ondje živi i naličje američkog sna. Čini mi se da sam u njemu vidjela i ženu s tri sise i tipa s okom na čelu.
Sjećate li se Tarabića? Prorekli su da će predzadnji vladar svijeta prije totalnog sunovrata u Ništa biti crnac. Tko zna što su oni pod tim mislili, ali ipak, dok ovo pišem i dok još ne znam tko će biti novi američki, planetarno najmoćniji predsjednik, za svaki slučaj priželjkujem da bude afričkog podrijetla. Budući da je jedini takav u ovoj kampanji Obama, navijajući za njega navijam za još barem četiri godine odgode kataklizme.
A bio je Obama nedavno u Kaliforniji, u San Franciscu. Kuhala mu je Alice Waters, najpoznatija američka kuharica, organizirala je večeru za njega i goste, donatore njegove izborne kampanje. Po osobi je cijena večere bila 20.000 dolara, najmanje toliko, a najviše koliko-imaš-toliko-daš. Bilo je to dosta ekstravagantno preseravanje.
Sljedeći put kad nas posjeti trebao bi prošetati malo i Tenderloinom. Trebao bi možda i pojesti nešto za dolar ili dva u tom Tenderloinu kroz koji svaki dan prolazim dok idem na posao. Trebao bi, jer i to je Amerika, jer to je najsromašniji dio grada, a naslonjen je na najbogatiji dio grada, naslonjen je na centar, na banke, na dokolicu i šopingholičarenje.
