Ukratko o uspjehu

Kad ekonomist zaigra, ne puni samo koševe nego i blagajnu. Od sada već poznate utakmice u veljači kad je kao igrač s klupe spasio Knickse, Jeremy Lin postao je košarkaša ikona za kojom nisu poludjeli samo Amerikanci nego i brojni obožavatelji u svijetu, posebno Kini. Linov igrački uspon prerastao je u poslovnu bajku i marketinški fenomen.

Danas 4. veljače bio je dan kao i svaki drugi. U New Yorku, u kojem su domaći Knicksi igrali protiv Netsa iz obližnjeg New Jerseyja, 4. veljače bio je ‘business as usual’. Knicksi, najskuplja momčad NBA lige, koja je godinu ranije tek po drugi put u deset godina izborila doigravanje, muku su mučili na svim poljima. Navijači su bili bijesni zbog samo osam pobjeda u 23 utakmice, a čak i oni najokorjeliji među njima poput Spikea Leeja strahovali su od još jedne ‘izgubljene’ sezone, u kojoj su Knickerbockersi već ‘skinuli gaće’. Osim toga je posjet domaćih utakmica pao na, za bilo koju njutoršku momčad, niske grane, a trajao je i rat između grupe MSG, vlasnika Knicksa, i Time Warnera, koji su se prepucavali u vezi s naknadama, pa su prijenosi utakmica Knicksa od 31. prosinca sinuti s kabelske, što je za MSG značilo gubitak od 17 milijuna dolara svakih 40 dana. Da stvar bude gora, za utakmicu s Netsima Knicksimu su bili ozlijeđeni prvi, drugi, čak i treći playmaker te je trener Mike D’Antoni na teren morao poslati igrača koji je u prethodne 23 utakmice odi-grao ukupno 55 minuta i kojem su dan ranije mislili otkazati ugovor.

Tada nitko nije mogao vjerovati da će se ‘spasitelj’ ukazati u najneobičnijem obliku – liku i djelu Jeremyja Lina, 23-godišnjega američkog Tajvanca i, što je još interesantnije, diplomiranog ekonomista s ni manje ni više nego Harvarda. Ap-solutni ‘nobody’, rekli bi Amerikanci, u maniri po-najboljih igrača upisao je 25 koševa i podijelio sedam asistencija te je u izravnom dvoboju nadigrao All-Stara Derona Williamsa, a svojim Knicksimu donio pobjedu. I postao svojevrsni fenomen.

Nakon utakmice gledatelji, suparnički igrači, ali i suigrači, kojima je Lin priredio pravu groznicu subotnje večeri, imali su jedno pitanje – tko je ovaj tip i je li riječ o slučajnosti ili je Jeremy Lin uistinu toliko dobar te kako je moguće da to dosad nije prepoznao? I dok se većina priklonila prvom scenariju i čak zbijala šale da legendarne Knickse mora spašavati jedan Kinez, Jeremy Lin imao je druge planove. Predvođeni njime, Knicksi, u međuvremenu oslabljeni i neigranjem najboljih i najskupljih igrača Amar’e Stoudamirea i Carmela Antonyja, pronašli su pobjednički mentalitet i ostvarili sedam uzastopnih pobjeda.

Ipak, najimpresivnija od njih došla je 10. veljače kada su u ugostili LA Lakers preduvođene ponajboljim košarkašem današnjice Kobeom Bryantom. U prvih pet minuta utakmice Lin je pogodio tricu, dva šuta s poludistance, jedno polaganje, asistirao za zakucavanje, ukrcao dvije lopte i zabio koš iz piruete. Do poluvremena je zabio 18 poena, a gledatelji su trčali hodnicima Madison Square Garden u potrazi za bilo kakvim Linovim suvenirom. Na njihovu žalost, tisuću tek otisnutih Linovih dresova prodano je prije nego je utakmica i počela. Lin je utakmicu završio s 38 poena (Bryant 34) te je proglasen najboljim igračem istočne konferencije NBA za taj tjedan, u kojem je prosječno zabijao 27,3 poena, uz 8,3 asistencije i dvije ukradene lopte po utakmici.

Linsanity (pojam ubrzo zaštićen kao trademark) je rođen i svakim danom užimao je maha. Priča je sa sportske strane bila velika, ali Linov senzacionalni prekonočni uspon od (niti) grijaca klupe do nositelja igre prerastao je u poslovnu bajku i marketinški fenomen od kojeg je svatko htio dio.

Sam samo u tjedan dana od Linovog ‘debija’ TV gledanost utakmica Knicksa porasla je 70 posto, s 4,7 milijuna novih posjetitelja (najveći tjedni rast u povijesti web-stranice) posjet webu NY-Knicks.com skočio je 550 posto, Knicksi su dobili 125.000 novih Faceboovih prijatelja (najviše u NBA ligi), novi Knicks app skinut je 50.000 puta (među pet najprodavanijih u iPhone storeu), Googleovo pretraživanje za Linom poraslo je čak 1850 posto, pri čemu su među 10 globalno najgoglanih pojmova bile tri pretrage vezane uz Lina, a pretraživanje za Knicksima poraslo je 650 posto. Da stvar bude još bolja, ‘srušen’ je temeljni model ekonomije jer ponuda nije mogla namiriti potražnju za rasprodanim Linovim dresovima s brojem 17 (3000 posto rast u online trgovini Knicksa), tako da je proizvođač opreme Modell’s u svom glavnom dućanu na Times Squareu ubrzo imao 168.000 raznih oblika robe na kojima je pisalo Lin ili Linsanity.

Nije potrebno ni napominjati kako je spor s Time Warnerom riješen, a vrijednost dionica Madison Square Garden Inc.-a, vlasnika Knicksa, nakon Linovog debija porasla je za šest posto i dosegla rekordnu cijenu od 33,18 dolara, što je značilo i 139 milijuna dolara veću tržišnu vrijednost grupe. Međutim, Lin nije bio samo fenomen NY-a, već i cijele lige, što je vidljivo i iz 17 posto rasta broja gledatelja na gostujućim utakmicama, ali i 39 posto rasta praćenosti lige u Kini, tržištu od milijardu ljudi, što je značilo milijune u oglašavanju. Jeremy Shu-How Lin ‘najljepša priča NBA-a’, kako ga je nazvao Associated Press, rođen je 23. kolovoza 1988. u Los Angelesu, a odrastao je u Palo Altu, gradiću pokraj San Franciscia, u obitelji koja je sredinom 1970-ih emigrirala s Tajvana.

Košarku je počeo igrati s ocem i starijim bratom, a iako je u četvrtom razredu svoju srednju školu vodio do učinka od 32 pobjede i samo jednog poraza, nije bio interesantan najboljim košarkaškim sveučilištima. Lin tada šalje životopis i DVD s najboljim utakmicama na svoje favorite Berkley i UCLA te na sva sveučilišta Ivy Leaguea želeći si osigurati budućnost, neovisno o košarkaškoj karijeri. Harvard i Brown jedini su bili zainteresirani, ali problem je bio što sveučilišta Ivy Leaguea ne dijete sportske stipendije. Iako bez stipendije, primljen je na Harvard 2006., gdje je postavio nekoliko rekorda prije nego je 2010. diplomirao s prosjekom ocjena 3,1. No iako reference Harvarda otvaraju mnoga vrata, u košarkaškim okvirima one nisu mjerilo najviše vrijednosti. Uostalom, posljednji igrač s Harvarda koji je zaigrao u NBA ligi bio je Ed Smith 1954., koji je odigrao samo jednu sezonu i s učinkom od prosječno 2,5 poena nije ostavio nikakav trag.

Nakon što ga nijedna NBA momčad nije izabrala na draftu 2010. godine, Lin je ipak uspio potpisati ugovor s Golden State Warriorsima iz okolice svog San Francisc, za koje je odigrao 29 utakmica uz prosjek od 2,6 poena i koji su ga tri puta slali u njihovu niželigašku filijalu Reno Bighorns. No na početku druge sezone u Warriorsima, u tom trenutku najlošijoj momčadi lige, dobio je otkaz. Ubrzo potpisuje dvotjedni probni ugovor s Houston Rocketsima, u kojima je također dobio otkaz u manje od tri tjedna. Neki bi rekli pametnome dosta, ali upornome nikako, te se Lin izborio za još jedan ugovor na određeno. Ovaj put u NY Knicksima, a ostalo je povijest.

Iako se učinak od 14 poena, šest asistencija i tri skoka po utakmici nikako ne može nazvati spektakularnim, pa makar bio ostvaren u samo 27 minuta na terenu, Linov impuls na poslovno carstvo Knicksa bio je ogroman. Međutim, unatoč tome bilo je i dosta dežurnih kritičara koji su tvrdili da je Lin priča samo zato što je Azijat i jer igra u New Yorku, umjesto primjerice u Portlandu ili Charlotteu. Uostalom, i Lin je u siječnju na svom Facebookovom profilu napisao: ‘Svaki put kad ulazim u Madison Sq. Garden zaštitari me pitaju jesam li dio osoblja.’ Boksaci prvak Floyd Maywather Jr. bio je jedan od istaknutijih kritičara izjavivši da je Lin dobar košarkaš, ali da se cijela halabuka digla isključivo samo zato što je Azijat.

Činjenica je da čak i nakon Yao Minga nismo navikli gledati Azijate kao glavne protagoniste u najjačoj svjetskoj košarkaškoj ligi, u kojoj su 76 posto igrača Crnici. Lin definitivno nije pokrenuo lavinu interesa samo zbog svoje etničke pripadnosti, a dokaz tome je 89 poena u prve tri utakmice u kojima je bio starter, što je bolji učinak od Jordanovog, Birdovog i LeBronovog, a također je i prvi igrač u povijesti NBA koji je na prve četiri utakmice u kojima je bio u početnoj petorci prosječno imao 20 koševa i sedam asistencija. Ipak, činjenica je da je Linsanity najviše mobilizirao azijsko-kinesko-tajvanski dio populacije i da je odlično popunio rupe nastalu umirovljenjem Yao Minga, ‘najboljega kineskog izvoznog proizvoda u SAD’. Demografski gledano, u SAD-u živi 17,3 milijuna Amerikanaca azijskog podrijetla, tj. 5,6 posto ukupne populacije, 50 posto ih je u New Yorku, Kaliforniji i Texasu, imaju godišnju kupovnu moć od 509 milijardi dolara, a sada su dobili svojega samoostvarenog junaka, koji je ujedno savršeno prilagođen ‘proizvod’ za kinesko tržište. Junaka koji je do 3. veljače spavao na kauču u iznajmljenom jednosobnom stanu starijeg brata Josha, studenta stomatologije.

Diplomirao je na Harvardu, nije bio draftiran, dobio je ‘pedalu’ u dvije zadnje momčadi, azijski aspekt, besprijekoran imidž, prakticirajući vjernik, pobjednički šutovi, sedam pobeda za redom, rast TV gledanosti, rast posjećenosti, rast vrijednosti dionica… sve to dio je privlačnosti Jeremyja Lina i razlog zašto su košarkaški probuđeni Njutorčani željno iščekivali gledati Lina i ove sezone, ali Uprava kluba ipak je odlučila da mu ne može (?!?) ponuditi iste uvjete koje su mu ponudili Houston Rocketsi te se Lin s ugovorom od 25 milijuna dolara za tri sezone vratio u teksašku momčad koja mu je prošle godine uručila otkaz. Brojni navijači tu odluku dočekali su frustrirani jer se u momčadi preplaćenih zvijezda prenaglašenog ega nije moglo zadržati ‘običnog’ Lina koji je preporodio njihovu momčad. Sportski kolumnist Bill Simmons takvu odluku sarkastično je popratio komentarom da Knicksi, nakon što su pridobili cijelu azijsku populaciju s Linom, sada pokušavaju pridobiti debele ljude s njegovom zamjenom Rayom Feltonom.

Ekonomski analitičari išli su toliko daleko da su Linov uspon usporedili s Talebovim ‘crnim labudom’ – nepredvidivim događajem koji ima ozbiljne posljedice i za koji nakon što se dogodi obično možemo smisliti objašnjenje koje ga čini predvidljivijim i manje nasumičnim. Prema svemu Jeremy Lin je crni labud, priča prema kojima Hollywood snima filmove.

U Googlevoj statistici on je mnogo više od hita, budući da je pojam ‘Jeremy Lin’ bio popularniji od ‘Isusa’. Što je vjerojatno zgrozilo i Lina, velikog vjernika, koji je nakon pobjede nad Minnesotom tvitao: ‘Bog je velik’. Inače, takvo bogohuljenje u sportskom kontekstu nije viđeno od 2004., kad je prije početka Eura 37 posto Britanaca u BBC-jevoj anketi izjavilo da je David Beckham utjecajniji od Boga. Je li riječ o histeriji, pomami za novim, ljudskoj opsjednutosti slavnima, dječačkoj potrebi za stvarnim herojima ili navijanju za ‘običnoga pristojnog dečka iz susjedstva’? Vjerojatno je sve od toga pomalo točno, a Jeremy Lin uspješno je podigao osobno brendiranje na novu razinu – razinu masovne zaluđenosti. Linsanity razinu.