LAGARDE VS. JUNCKER MMF želi da se Grčkoj otpiše dio duga, EU bi je cijedio što dulje

‘Čupanje’ u vezi s grčkim problemom između šefice MMF-a Christine Lagarde i Jean-Claudea Junckera, predsjedatelja eurozone, dostiže kritičnu točku. U slučaju da se Grcima produlji rok za sređivanje financija, Europljani bi gubili samo kamate. U MMF-ovoj varijanti gubici bi zahvatili i glavnicu, što EU nikako ne želi.

U međusobnom sukobu Međunarodnoga monetarnog fonda i Europske unije, preciznije eurozone, u vezi s pristupom Grčkoj eksplozivno je napokon došlo do kulminacije nakon sastanka ministara financija eurozone u ponedjeljak, na kojem je ponovo odgođena odluka o dodjeli 31,3 milijarde eura pomoći Grčkoj. Nije tajna da već neko vrijeme šefica MMF-a Christine Lagarde i predsjedavajući eurozone Jean-Claude Juncker ne dijele stajališta o tempu smanjenja duga te zemlje, kao ni o načinu realizacije pomoći, ali početkom tjedna stvar se u potpunosti prelila u javni prostor. Prije dogovorenog roka za smanjenje javnog duga na relativno održivih 120 posto BDP-a do 2020. Juncker je, sasvim sigurno pod utjecajem izrazito nepovoljnoga posljednjeg izvještaja ‘trojke’ (predstavnici EU, MMF-a i Europske središnje banke), na konferenciji za medije nakon sastanka doveo u pitanje.

Prema njemu, taj bi rok trebalo produljiti za dvije godine, ali Lagarde je sugestiju odbila, na što je ovaj ponovio stajalište uz opasku ‘da se ne šali’. Lagarde je, izvještavaju mediji, potom rezignirano zakolutala očima tresući glavom. Time je očito Grčka postala potpuno nemoćna u određivanju svoje sudbine neočekivano o broju paketa štednje koje donesu. Ni donošenje proračuna s novim mjerama štednje više očito nije dovoljno za potporu financijera, stvar je u potpunosti prešla u političke okvire definirane partikularnim interesima i viđenjima izvan grčke kontrole.

Problem je dugotrajniji i dublji, MMF i eurozona ne mogu se dogovoriti u vezi s temeljnim pristupom grčkom dugu, točnije u vezi sa sve očitijom potrebom otplata potraživanja. MMF bi da eurozona prihvati određene gubitke na zajmove, ali u njoj idejom nisu pretjerano oduševljeni, radije bi cijedili Grčku još koju godinu nego ostali bez milijardi eura. Europska komisija opredijelila se, očekivano, za političku liniju eurozone, tvrdnjom da Grčka može rasti brže od očekivanog te da joj stoga treba dati više manevarskog prostora. Nije jasno na čemu temelje tako optimističan pogled, zemlja tone sve dublje u ponor bez ikakve bliže perspektive za promjenom trenda. Čupanje se svodi na razliku u predviđanju od deset posto jer Komisija predviđa 140 posto do 2020., MMF 150 posto, što je zapravo savršeno teoretska rasprava, bez ikakvih jamstava točnosti. Logika kojom se Europljani vode kaže da će u slučaju produljenja roka gubitak vjerojatno uključivati samo kamate, dok bi vjerost prvotnom roku značila i zahvaćanje u glavnicu što, ako se pita Njemačku i neke druge članice eurozone, ne dolazi u obzir.

Njihovom je parlamentu nedavno predstavljeno najnovije izvješće sa scenarijem gorim od najgorih MMF-ovih predviđanja, prema kojem će zemlja dosegnuti gotovo 180 posto duga u odnosu na BDP tijekom sljedeće dvije godine, prije nego taj omjer počne padati. To nije nimalo pokolebalo Lagarde, koja se drži prijašnjeg raspoređa do 2020. Odluku o prijeku potrebnoj pomoći Grčka će tako morati čekati još tjedan dana, do 20. studenoga, kada će se održati nova runda pregovora suprotstavljenih strana. Prepušteni sami sebi, Grci su shvatili zašto je nužda majka inovacije i u posljednji tren uspjeli naći pet milijardi eura potrebnih za otplatu duga, koji sjedaju u četvrtak dok se tata i mama dogovaraju o džeparu.

Athena je uspjela prikupiti 4,06 milijardi eura prodajom jednomjesečnih i tromjesečnih trezorskih zapisa u utorak i dodatnim zaduživanjem nekoliko dana kasnije. Grebalo se dakle sa samog dna, zemlja strepi od svake rate kredita.

Čini se da je ipak MMF realističniji od EU, koji prije svega želi sačuvati novac i kamate od svojih zajmova, pri čemu je Grčku tek potrebno održati na životu dovoljno da plaća svoje dugove. Imajući u vidu i politički element njihovog razmišljanja, motivacija je jasna – praktički je nemoguće javnosti kod kuće objaviti gubitak novca u Grčkoj i ostati na vlasti. MMF, isto vrlo ispolniteljirano tijelo, takvih problema nema, politika o kojoj on mora voditi računa drugačijeg je tipa. Još u ožujku Fond je dao potporu krajnje sumnjivoj i djetinjasto optimističnoj analizi kretanja grčkog duga koja nije ostavljala previše prostora za ‘što ako’ varijante.

Primjerice, što ako Grčka ne uspije zadovoljiti precizno definirane brojke i prognoze, u kojem slučaju, jasno je MMF-u, bilo bi potrebno naći dodatni novac za njih i uvesti nove mjere štednje. Pretpostavka je sasvim legitimna s obzirom na to da su prijašnji ciljevi već rastegnuti, Grčka će do 2,2 posto deficit BDP-a i suficita primarnog proračuna od 4,5 posto morati doći 2016., umjesto 2014. kako je prije bilo predviđeno (primarni proračun isključuje otplate duga). Prilagođena su i očekivanja od planiranih privatizacija, do 2016. očekuje se 10,4 milijardi eura, za razliku od prije zacrtnih 19 milijardi do 2015., a i to je za MMF optimistično očekivanje. No, Europljani, odavno je jasno, žive u vlastitoj stvarnosti. Tim ‘ispadom’ u javnosti stvari su dovedene u neugodnu zonu u kojoj će netko morati javno popustiti i prihvatiti udarac egu i reputaciji, pa će biti vrlo zanimljivo vidjeti tko će to biti.

Posljednje izvješće ‘trojke’ predviđa da će Athena tijekom 2015. i 2016. morati iznaći dodatnih četiri milijarde eura ušteda, što jasno sugerira odgođenu muku. Još više zabrinjava sumnja u sposobnost provođenja novih mjera vladajuće koalicije. Što više, prema izvješću, upravo je rizik od političkoga kolapsa i raspadu još jedne vlade možda i najveći u bliskoj budućnosti. Usprkos tome, političku dimenziju glavešine u eurozoni izgleda još uvijek ne shvaćaju ozbiljno. Nasilne demonstracije, uparene s udžbeničkim napredovanjem društvenog rasapa postale su svakodnevna stvar, ljudi žive sve gore i pitanje je koliko može trajati takvo mrcvarenje i ponižavanje bez nekih ozbiljnijih društvenih ‘poremećaja’. Osjećaju to i grčki političari, čiji se besprijekorni smisao za preživljavanje očituje u sve većem broju parlamentarnih prebjega i padanju potpore vladinim mjerama u parlamentu. Svi, čini se, žive na kredit, doslovno i figurativno.