Oni su spremni ne samo kupiti nego i financirati vaš proizvod

Potrošači uživaju u ulozi ‘bedinera’ proizvoda od ideje do plasmana i nisu samo spremni sudjelovati u promociji i testiranju proizvoda nego i prikupljanju sredstava za njihovu proizvodnju. To čine s pomoću niza takozvanih crowdsourcing-platformi.

Kad bi vam netko predložio da potrošačima iznesete ideju o novom proizvodu i zamolite ih da vam ga oni financiraju, vjerojatno biste ga proglasili ludim utopistom koji je očito pao s Marsa. Pa, zaboga, zašto bi itko nekom Šimi Šimiću dao i jednu lipu da razvije proizvod u vremenima u kojima se remenje steže za dobro jutro, a na tržištu ionako nema čega nema?! No, ma koliko god ti vaši argumenti bili točni, trendovi ukazuju na posve suprotno – potrošači su zaista spremni platiti lansiranje novih proizvoda. To čine preko niza takozvanih crowdsourcing-platformi na kojima entuzijastični proizvođači, mahom startupovi, prezentiraju svoje projekte i pozivaju korisnike da sudjeluju ne samo u financiranju, već i u isprobavanju, dotjerivanju i, na kraju, promoviraju njihovih proizvoda.

Da je taj trend vrijedan pažnje potvrđuju i podaci prema kojima su 452 ‘crowdsourcing’-platforme 2009. uspjele, na globalnoj razini, prikupiti 530 milijuna dolara, a 2012. nevjerojatnih 2,8 milijardi dolara. Za dvanaest projekata prezentiranih na jednoj od vodećih platformi Kickstarteru korisnici su uspjeli izdvojiti ukupno milijun dolara, a analitičari tvrde da je to tek početak. Internetska stranica trendwatching.com, koja vrijedno analizira trendove iz potrošačkog svijeta, poprilično je optimistična i kad je riječ o budućnosti takvog načina proizvodnje, jer, kako tvrdi, korisnici uživaju u ulozi ‘bedinera’ proizvoda od ideje do plasmana. S obzirom na to da su uvjereni i da nismo daleko od toga da taj trend s margine prijeđe i u ‘mainstream’, potrošačima-financijerima ‘trendwatcheri’ su dali i novo ime – ‘presumers’ i objasnili što je sve dovelo do toga da oni uopće budu voljni uskočiti u tu novu ulogu.

Ma koliko god to paradoksalno zvučalo, korisnici su se voljni upleti u proces proizvodnje jer je na tržištu previše proizvoda. Drugim riječima, ako im netko ponudi proizvod koji oni mogu dotjerati, probati prije drugih i tako odrediti odgovara li njihovim potrebama, bit će spremni i sudjelovati u financiranju. U toj konstelaciji najvažniji je onaj dio ‘prvi probati’, jer je status jedna od ključnih odrednica ponašanja potrošača. S obzirom na to da ih uloga ‘presumersa’ diferencira od ostalih smrtnika, oni će je vrlo rado i promovirati te uz pomoć društvenih mreža objaviti svijetu ‘da i ja sam zaslužan za stvaranje tog i tog proizvoda’, pa makar njihov udjel bio vrijedan deset doniranih dolara. Kako navode ‘trendwatcheri’, osim kočoperenja, ‘presumer’ postaje dijelom neke šire zajednice njemu sličnih potrošača ili proizvođača s kojima dijeli zajedničke vrijednosti. Taj osjećaj pripadnosti, dakako, pruža veću ugodu nego puko zadovoljavanje potrebe kupnjom proizvoda. Upravo zbog te ‘presumerske’ strasti, procjenjuje se da proizvod ima osam puta veće šanse da ga se potpuno financira na nekoj od platformi kakav je Kickstarter nego što bi to bio slučaj da je u ponudi neke ‘obične’ američke kompanije.

S obzirom na to da je na platformama za grupno doniranje zaista nevjerojatan broj projekata od znanstvenih, preko modnih i dizajnerskih, pa sve do ekoloških i prehrambenih, prilično je teško odrediti na što se točno ‘presumer’ pali, odnosno iz kojeg bi sektora proizvode najradije financirao. Ipak, na osnovi podataka koje je u rujnu iznio Kickstarter može se donekle zaključiti kakav bi bio profil prosječnog donatora. Pa se tako čini da je u većini slučajeva riječ o muškarcima (62 posto ‘financijera’ na Kickstarteru su muškarci), pola ‘presumersa’ stara je između 18 i 34 godine, a 20 posto između 34 i 44 godine. Također, gotovo polovina ih je fakultetski obrazovana i zarađuje više od 50 tisuća dolara na godinu. Ukratko, svoju ponudu mlade bi kompanije, odnosno startupovi, trebali krojiti upravo prema tim smjernicama, odnosno kreirati stvari da ugođe mladim, fakultetski obrazovanim kupcima s prihodima nešto višim od prosječnih. Tako je, primjerice, upravo takva sorta kupaca sudjelovala u stvaranju The Portholea, jednog od proizvoda koje je trendwatching.com izdvojio kao uzorne. Riječ je o staklenom posudu koji je dizajnirao čišćaški umjetnik Martin Kastner, a koje služi za laku pripremu koktela, dresinga za salate, čajeva, kave i sličnih napitaka. Dizajn je inspiriran oknom na podmornici, a promovirao se sloganom ‘Prozor u drugi svijet’. Izgleda da se taj vrlo praktičan kućanski alat svidio ‘presumersima’, koji su velikodušno izdvojili nevjerojatnih 713 tisuća dolara i to preko spomenutoga Kickstartera.

Osim te platforme valjalo bi spomenuti i Indiegogo, koji je, za razliku od Kickstartera rezerviranog samo za američko i britansko tržište, otvoren kreativcima iz čitavog svijeta. Platforma je lansirana prije četiri godine i iako je u početku bila osmišljena za financiranje projekata vezanih uz filmsku umjetnost, danas se proširila na čitavu kreativnu industriju. Slično kao i na Kickstarteru, ako je projekt uspješno prikupio određenu svotu novca, platforma će mu uzeti četiri posto. Ta je ‘crowdsourcing’-mreža zajedno s vrijednim ‘presumersima’ sudjelovala u lansiranju nekih vrlo interesantnih projekata, kakav je primjerice australski ‘Who gives a crap’. Tu je riječ o brendu toaletnog papira koji se obvezao da će pomoći u gradnji sanitarnih čvorova u zemljama Trećeg svijeta. Točnije, obećao je da će izdavati 50 posto ukupnih profita u humanitarne svrhe, ali samo ako mu potrošači pomognu u tome da njegovi proizvodi ugledaju svjetlo dana. Izgleda da je upravo to obećanje bilo dobar okidač korisnicima, koji su u samo 50 sati donirali 50 tisuća dolara.

U ovom novom svijetu kolektivnog doniranja sva kako bi valjalo spomenuti i domaću verziju Kickstartera – Doniralicu, koja prikuplja novac za humanitarne svrhe i projekte od društvene važnosti. Iako u Hrvatskoj trend ‘presumersa’ još uvijek nije uzeo maha, ponajviše zbog toga što su domaćim startupovima kod većine platformi vrata zatvorena, on bi mogao biti dobra smjerna za osmišljavanje strategije lansiranja novih proizvoda. Brend bi mogao imati koristi od uključivanja domaćih potrošača u proces od ideje do lansiranja, pa čak i ako time ne ostvaruje neke veće donacije. Drugim riječima, na takav će način pokazati potrošačima da mu je stalo do njihovog mišljenja i da je spreman za dijalog i to prije nego njegov proizvod ili usluga ugledaju svjetlo dana.