Ustavni i Vrhovni sud protiv odmazde zlonamjernih poreznika

Radi proračunskih zakrpa državni odvjetnik umjesto pokretanjem istraga protiv poreznika i ministara financija nezakonito utjerivanje poreza nastoji ‘obraniti’ uzaludnim ‘ustavnim protutužbama’. Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Ad Ustavni sud kao najviša instancija u državi utvrdi jednako kao novinari da Upravni sud odlučuje pristrano u korist poreznika kršeci osnovna ljudska prava, štiteći porezniku odmazdu prema poreznim obveznicima, vrijedi to posebno zaobilježiti. Prema Ustavnom sudu, sutkinje Dubravka Markt, Smiljana Mikuša i Blanka Turić na ‘nejavnoj sjednici Vijeća Upravnog suda 28. rujna 2011. arbitrarno su odlučile dovodeći u pitanje načela dobrog rada pravosuđa, odnosno uprave i pravičnosti suđenja’ (odluka Ustavnog suda broj U-III-6002/2011., NN 121/12).

I kao da prepisuju poziv čitateljima da kao ‘pojedinci u neravnopravnim sporovima sa glomaznom državnom upravom’ iznesu svoje probleme za kolumnu ‘Pravda za sve’, u spomenutoj odluci Ustavnog suda naglašava se da su postupci pred Upravnim sudom sporovi građana o čijim je pravima odlučilo porezno tijelo te da je ‘takvom odnosu strana u sudskom postupku imanentan određeni stupanj rizika od pojave nejednakosti u procesnom položaju’.

O zlonamjernosti poreznika i ministara financija izjasnio se i Vrhovni sud (Gzz-152/05-2 i Rev-638/05-2). U toj se presudi Vrhovnog suda utvrđuje da su poreznici i ministar financija ‘nezakonito zadržali prisilno naplaćena novčana sredstva (poreze)’ i da taj postupak ‘upućuje na arbitrarnost iz koje se upravo može zaključiti o postojanju volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi građana kao stranke u upravnom postupku razreza poreza’.

Spomenute presude Ustavnog i Vrhovnog suda donecene su u sudskoj trakavici pokrenutoj zbog nezakonito prisilno naplaćenog poreza tvrtki Adriatic Alpe Split iz Stobreća u vlasništvu Bedrija Selmanija. Nakon što je Selmaniju isplaćena naknada štete veća od 100 milijuna kuna, slijedila je odmazda poreznika protiv Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov i Šumanović iz Zagreba.

I najnovijom uvodno spomenutom odlukom Ustavnog suda presuđeno je protiv poreznice odmazde, stoga treba očekivati možda još i veću odstupu tom odvjetničkom društvu od one isplaćene Adriatic Alpe Splitu iz Stobreća. Iznenadjuje dosljednost Ustavnog suda u toj sudskoj trakavici. U čak tri presude odbijena je žalba poreznika i uvažene su tužbe poreznog obveznika za povrat nezakonito utjeranog poreza te tužba odvjetničkog društva zbog poreznice odmazde.

U istom razdoblju isti je Ustavni sud odbijao tužbe poreznih obveznika kojima su poreznici slično – nezakonito, silom – utjerivali poreze i u naknadnim postupcima pred Upravnim sudom uskraćivala su im se osnovna ljudska prava na pravedno suđenje (o tim smo slučajevima objavili više napisu).

Unatoč dvostrukim mjerilima Ustavnog suda pobojene presude upozoravaju na neodrživost tzv. hrvatskoga poreznog sustava, ali i na to da Državno odvjetništvo i Uskok ustraju na tome da protiv poreznika kriminalaca ne pokreću postupke. U Lideru broj 290 od 28. travnja 2011. pisao sam (uzalud) o tome kako dosad nijedan poreznik nije snosio odgovornost zbog toga što je utjerivao (pre)velike poreze i u bankrot otjerao previše poreznih obveznika. Državni odvjetnik Mladen Bajić, umjesto da pokreće istrage protiv zlonamjernih poreznika i ministara financija, nastoji ih ‘obraniti’ promašenim ‘ustavnim protutužbama’ koje sudovi moraju odbijati (vidjeti odluku Ustavnog suda broj U-III-3735/2005 od 17. svibnja 2006.).

I u ostalim navodima Ustavnog suda kao da se prepisuju tekstovi objavljeni u Liderovoj ‘Pravdi za sve’. Primjerice, ni Služba za žalbe Ministarstva financija kao ‘drugostupanjsko upravno tijelo ni Upravni sud nisu odgovorili na žalbene odnosno tužbene prigovore podnositelja kojima su tražena obrazloženja povezana upravo s činjenicama slučaja i tumačenjem odnosno primjenom prava’. Jedna je stvar kad novinari (‘senzacionalisti’) napadaju nepravno i arbitrarno postupanje poreznih vlasti, ali sasvim je drugo kad iste činjenice utvrdi najviša sudskaja instancija u državi, i to u nekoliko svojih odluka. Nakon toga bi, valjda, netko ipak morao odgovarati.