Zategnutost i stari računi

Ako je upasti u zabludu da o onome što mnogo koristimo mnogo i znamo. Ipak, većina vozača nisu stručnjaci za funkcioniranje automobila. Isto tako činjenica da su društvene mreže jednostavne za korištenje i gotovo svi se njima koriste ne znači da svi znaju dobro komunicirati putem Facebooka ili Twittera. Kad je riječ o kompanijama, stvar postaje još očitija, jer mnogi koji naivno misle da je najmanji problem otvoriti kompanijski profil brzo se uvjeru da je riječ o itekako skliskom terenu. Činjenica da se komunicirati putem društvenih mreža može i u pidžami, bez izlaska iz kreveta ne znači da to nije posao za profesionalce.

Istina, tehnički cijela priča nije prekomplicirana – računalo i dovoljno brza internetska veza – i to je otprilike to.

• I društvene mreže ugradile su u svoje sustave alate koji pomažu (poput mogućnosti programiranja vremena objave sadržaja na Facebooku) ili pak postoje brojni alati (poput HootSuitea) koji olakšavaju organiziran timski rad na vođenju kanala na društvenim mrežama. Dodajte tome i brojne mobilne aplikacije – službene i alternativne – i s tehničke strane zapravo i nema previše izazova, imate brojne alate koji vam pomažu da budete u toku i da pravovremeno reagirate. Novi izazovi uglavnom se pojavljuju kad neka od društvenih mreža promijeni pravila ponašanja, način objave sadržaja ili uvede novu uslugu poput sponzoriranih sadržaja, anketa i sličnog. Važno je pratiti sve te promjene jer mogu znatno utjecati na uspješnost komunikacije na društvenim mrežama – kaže Dario Sušanj, konzultant za odnose s javnošću u Kursor komunikacijama.

Ipak, iako tehnički ne pretjerano zahtjevno, vođenje društvenih kanala za neku tvrtku ili brend u svakom slučaju nije jednostavan posao niti ga takvim treba doživljavati. Brojni, posebice mladi korisnici, okretni su se prema tim kanalima kao svojevrsnoj korisničkoj podršci, čime je njihova važnost bitno porasla.

Što onda kažu oni koji se tim poslom profesionalno bave, koja mreža je zahtjevnija za svladavanje? Ovisi. Vremenski, to je gotovo sigurno Twitter, jer traži bržu reakciju na aktualne događaje. Ako tvrtka želi u živo komunikacijski pratiti, na primjer, poslovnu konferenciju ili stručni skup, to će raditi upravo na toj mreži, što nije lagan posao. Pogotovo kad se uzme u obzir ograničenje u količini teksta koje Twitter stavlja pred svoje korisnike.

S druge strane, svi se slažu da je obujam posla veći na Facebooku, ako ni zbog čega drugog, onda zbog iznimno mnogo ljudi koji se služe tom mrežom.

Todorić, Vlahović, Luković, Prka, Tedeschi, Mudrinić i ostali nisu sjeli za stol samo radi diplomatskog priopćenja. Njihov prvi susret nakon četiri godine mogao bi imati dalekosežne posljedice. Čeka se Vladin odgovor se u priopćenju nigdje izravno ne proziva aktualna vlast. Ide se na konstatacije o ‘kritičnom stanju’, govori se da nedostaje jasna strategija razvoja itd.

Za razliku od novinskih tekstova, u kojima se najvažnija poruka stavlja u prvi odlomak, u tekstovima političke vrste, a poruke sa Savjeta HNB-a to jest, poenta je uvijek u zadnjem odlomku. A u tome zadnjem odlomku stoji neobična i jaka ponuda. Spomenutih ‘jedanaest HUP-ovih’ istaknulo je i ‘OSOBNU spremnost’(!) da putem HUP-a, u okviru svojih znanja i mogućnosti, pomognu i Vladi RH i cijelom društvu u pronalaženju najboljeg puta za boljitak i prosperitet Hrvatske’. Poslodavci su tako u kratkom roku prošli put od ideje među njima da se krene u ‘lockout’, tj. protestni štrajk poduzetnika, do konstruktivne ponude da pomognu Vladi.

E, sad, tu je teren sklizak. Vladin odnos prema poslovnoj zajednici u cijelini sve je zategnutiji. Tu su i pojedinačni stari računi na osobnim razinama između članova Vlade i najvećih poduzetnika i menadžera. Primjera radi, bankari su mirirali Linićevu ideju da se banke obvezno uključe u predstečajnu nagodbu. Pa je tu i pitanje odnosa između Prke i Lukovića s jedne strane i ministra financija s druge strane.

Poslodavci bi morali objasniti podrazumijeva li njihov osobni angažman davanje ideja Vladi ili uključuje i neke dodatne konkretno žrtve i doprinose tvrtki kojima su na čelu. Mislim da bi trebali izbjeći dojam kakav je ostavilo novo vodstvo HNB-a čije poruke, pojednostavljeno, znače pristup: ‘Mi dobro radimo, mijenjati se trebate i vi drugi!’ Zato poslodavci trebaju, ne javno, naravno, ojačati svoju poziciju ne samo savjetima Vladi nego i konkretnim doprinosima koje njihove tvrtke mogu dati. Pa makar mislili da se i do sada previše žrtvaju.

U Vladi bi, s druge strane, morali sami sebi priznati da, čak ako je ova godina bila godina pripreme, a sljedeća godina realizacije, dosadašnji koncept opet neće dati rezultata. Morali bi riješiti i objektivnu frustriranost zbog toga što bi sad trebali surađivati s poduzetnicima, od kojih je većina stasala, budimo blagi, u vremenima vladavine HDZ-a.

Kad se sve zbroji i oduzme, nek’ mi bude dopušteno procijeniti da izgledi o velikoj koaliciji poslodavaca i vladajućih nisu veliki. Mogli bi se ostvariti samo uz prvo pravilo: ‘Zabranjeno je spominjati što smo jedni drugima radili prije današnjeg dana!’

Priopćenje je puno općih mjesta i već poznatih konstatacija i prijedloga. Međutim, bilo bi krajnje naivno zaključiti da su se Todorić, Roglić, Luković, Tedeschi, Kuštrak, Ergović, Mudrinić, Vlahović, Prka, Orešković i Mršić sastali nakon četiri godine da bi rezultat bio blijed. Onda je bolje da se i nisu našli.

Pomnije čitanje priopćenja sa zatvorene i od javnosti dobro čuvane sjednice Savjeta HUP-a, ali i signali nekih od jedanaestorice sudionika, pokazuju da taj skup ne treba minorizirati. Barem za sada.

Očito je da su poslodavci željeli poslati konstruktivnu poruku vladi premijera Milanovića. Iskustvo im je pokazalo da je sadašnja ekipa na vlasti jako plahovita.

Ante Vlahović napokon je iznenadio poslovnu javnost objavom da ulazi u dokapitalizaciju Uljanika. Priznajem, iznenadio je i mene. Samo prije mjesec dana napisao sam da se u Adrisovim investicijskim utakmicama treba kladić na nulu. Doduše, to se odnosilo na najavu ulaska u osiguravajući biznis. A sad ulazi u brodogradnju! Teško je to promatrati kao patriotski potez, kao što žele prikazati u Rovinju. Adris ništa ne radi bez svoje računice koja će na kraju podebljati račune glavnih dioničara. I to je dobro. Zato i iza te transakcije mora stajati nekakva studija o izvedivosti. Doduše, najbogatija hrvatska kompanija raspolaže sa 2,4 milijarde kuna žive love, i ne bi joj bio problem ‘keširati’ bilo koji iznos za kupnju kompletnog Uljanika, a zatim i 3. maja. Uostalom, lova za Uljanik trebala bi biti ulaznica za kupnju Croatia osiguranja. Uljanikovci se pak nadaju da će dokapitalizacijom skupiti 200-300 milijuna kuna. Zasad se ne zna koliko kupuje Vlahović. Teško je vjerovati da će dopustiti da u tom projektu igra samo epizodnu ulogu. Na to se nije naviknuo. No to, zaširu, baš ne odgovara dosadašnjemu nepitnom šefu Uljanika Antonu Brajkoviću, koji je na tome mjestu već pet i pol godina. Ni on od odlaska Karla Radolovića u mirovinu ne voli biti ‘broj dva’. Taj sukob bit će za Istru važniji i dalekosežniji od estradnopolitičarskog sraza Jakovčića i Kajina.

Jedna je banka počela otpisivati dugove. Dužnicima s kojima se sudski spori oprašta kamate i otpisuje dvije trećine duga. Ljudi su zbunjeni, ne vjeruju. Istini za volju, novine ne prenose, niti banka priznaje, koliko je takvih slučajeva u kojima je banka, ‘uvažavajući tešku gospodarsku krizu u državi i veliku nezaposlenost, odlučila… svom klijentu-dužniku izazivati u susret i pružiti mogućnost podmire duga pod iznimno povoljnim uvjetima’. Ma, znamo da besplatnog ručka nema. Ima samo dobrog i lošeg PR-a. A ovaj je spretan i sigurno će ‘dobra banci’ priskrbiti nove klijente.

Kad je Lider još prošle godine priupitao Ministarstvo financija kako točno misli zadržati razinu proračunskih rashoda prema Zakonu o fiskalnoj odgovornosti i pritom naći nekoliko stotina milijuna eura za uplatu članarine Europskoj uniji, dobio je umirujući odgovor. Doduše, prilično općenit i u stilu ‘sve je pod kontrolom, pokrit će se to’, ali da stvar ipak nije tako jednostavna, dokazuje priznanje potpredsjednika Vlade (drugog, trećeg?) Branka Grčića da će proračunu za sljedeću godinu nedostajati pet milijardi kuna, među ostalim i zbog 1,7 milijardi članarine u EU. Članarina se plaća odmah, novcu iz fondova EU nada se jednog dana. Ostatak različite otpada na rast kamata i troškove brodogradnje, a Grčić se kao ni prethodna vlada ne uzbuđuje previše, kaže, novac ćemo naći, samo ne ovaj, nego sljedeći tjedan. Nema razloga za zabrinutost, barem još tjedan dana.

Čini se da će Olgica Spevec dobiti priliku napokon stati na kraj ‘javno-privatnom partnerstvu’ Zdravka Mamića i Grada Zagreba. Višegodišnje korištenje gradskog novca za vođenje unosnoga privatnog biznisa postalo je prijavom devet dioničara Hajduka predmet proučavanja Agencije za tržišno natjecanje, među ostalim odgovorne za…