Olakšavanjem portfelja državne imovine iduće se godine planira prikupiti oko tri milijarde kuna, što je kap u moru u odnosu na 30 milijardi koliko državi nedostaje.
Račun financiranja sigurno je najzanimljiviji dio proračunske matematike jer jasno pokazuje kako stoje stvari i koliko vlast (ne) uspijeva žonglirati između obveza i poticanja rasta. Ni u tom dijelu ništa novo. I dalje sustižemo nabujale kamate na inozemni dug, čije su se rate otplate izjednačile s visinom proračunskog deficita. Ministar financija Slavko Linić hladno i realno upozorava na to da smo se s golemih 55 posto udjela javnog duga u BDP-u opasno približili matriškoj gornjoj granici od 60 posto. Zato je logično da se prvi put nakon podulje krizne stanke ponovno počnu spominjati privatizacijski prihodi.
U 2013. ukalkulirani su u visini od tri milijarde kuna, većinom od privatizacije dviju financijskih perjanica, HPB-a i Croatia osiguranja. Te dvije kuće na babinj su trebale još ove godine, no prodaja je zapela na potrazi za savjetnicima. Prodajom banke i osiguravajućeg društva država se kani namiriti s dvije milijarde kuna, što znači da popis tvrtki za privatizaciju tu ne završava. Linić je najavio olakšanje portfelja državne imovine, spominju se udjeli u 200-tinjak tvrtki za koje tek treba naći potencijalne kupce, no Badel 1862 i još neki dijelovi krupnih javnih poduzeća (HEP, HŽ) vjerojatno neće imati takvih problema.
