Duga ruka AZTN-a stići će vas ako krivo izaberete put svog proizvoda do kupca

Duga ruka AZTN-a stići će vas ako krivo izaberete put svog proizvoda do kupca. Naruši li ugovor o distribuiranju ili zastupanju proizvoda tržišnu utakmicu, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) poduzetnika može kazniti iznosom u visini do čak deset posto vrijednosti ukupnoga prihoda ostvarenog u prethodnoj godini.

Kako će proizvođač stići do krajnjega kupca sa svojim proizvodom prije svega ovisi o njegovim poslovnim interesima, koji su uvjetovani poslovnom snagom, efikasnošću, ambicijom, tržištem i potražnjom kupaca. Sasvim je moguće da će proizvođač prema kupcima nastupati samostalno, integrirajući vertikalnu funkciju distribucije, ali to za proizvođača može predstavljati velik ekonomski teret i rizik, koji će biti voljan prepustiti drugim poduzetnicima na tržištu.

Koristi li se proizvođač trećima za distribuciju svojih proizvoda, mora poštovati zakonska ograničenja te biti svjestan dosega odnosa u koji je stupio. Naime, pogrešno oblikovanje odnosa može rezultirati utvrđivanjem zabranjenog sporazuma iz članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. Prema navedenoj odredbi, zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika koji kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu.

Ocjena je li u konkretnom slučaju o nedopuštenim raspolaganjima, kad se promatraju vertikalni odnosi tj. odnos poduzetnika na različitim razinama, za poduzetnika nije pravno jednostavan zadatak. Posljedice neželjenog strukturiranja odnosa mogu obuhvaćati mnogovrsnu obvezno-pravnu izloženost, ali i kažnjavanje od strane Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) upravno-kaznenom mjerom u visini do čak deset posto vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, pod uvjetom da im je cilj ili posljedica narušavanje tržišnog natjecanja.

Već ocjena je li posrijedi vertikalni sporazum koji se podvrgava pravilima tržišnog natjecanja ili agenciji ugovor koji je izuzet od ocjene AZTN-a, ovisi o minimalnom poznavanju pravila tržišnog natjecanja. Činjenica tko snosi komercijalni i financijski rizik poslovne aktivnosti s obzirom na predmet ugovora jest test koji može poslužiti pri ocjeni u takvim situacijama. Treba znati kako karakteristike agencijskog ugovora nisu taksativno navedene, već će se oblici rizika utvrđivati posebno u svakom konkretnom slučaju.

Ako su ispravno pripremljeni, poslovni odnosi s trgovinskim zastupnikom (agentom) ili posrednikom, uređeni članicama 804. do 848. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), u pravilu se neće smatrati rizičnima s pozicije tržišnog natjecanja. Ipak, i tu su prisutni ‘imaentni’ problemi koji počinju već pri definiciji spomenutih ugovora. Naime, sukladno članku 804. ZOO-a, ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da će, među ostalim, pregovarati s trećim osobama o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavca. S druge strane, sukladno odredbi članka 840. ZOO-a posrednik je dužan posredovati u pregovorima i nastojati da dođe do sklapanja ugovora, ako se na to posebno obvezao.

Iz navedenog je vidljivo kako se navedene definicije, ovisno o karakteru posla, dijelom mogu preklapati te može ostati upitno je li riječ o pravnom odnosu zastupanja ili posredovanja, što je relevantno s obvezno-pravnog stajališta. Pravna teorija je stajališta da bi se posredovanje trebalo smatrati jednostranim poslom, a zastupanje može imati trajniji karakter. Ipak, naknadno posezanje jedne od ugovornih strana za povoljnijim režimom nekog od tih odnosa može se spriječiti početnim pravilnim strukturiranjem cijelog odnosa.

Nadalje, samo stvaranje vertikalnog odnosa poput isključive ili selektivne distribucije ne dovodi automatizmom do utvrđivanja takvih sporazuma zabranjenima. To bi bio pravno i ekonomski nedopustiv redukcionizam.

Ocjena vertikalnoga distribucijskog odnosa jest dodatno podložna ocjeni iz ugla propisa o tržišnom natjecanju, među ostalim propisima o skupnim izuzećima, kojima se utvrđuju uvjeti koje pojedini sporazumi moraju ispuniti kako bi bili izuzeti od opće zabrane propisane člankom 8. ZZTN-a.

Kao sankcija za povredu propisa, uz navedenu novčanu kaznu, propisana je i ex lege ništetnost sporazuma kojim se narušava tržišno natjecanje, a na koji se ne mogu protegnuti skupna izuzeća. Za poduzetnika je ostavljena i dodatna mogućnost da pokuša unutar postupka pred AZTN-om dokazati, prema odredbi iz članka 8. stavka 3. ZZTN-a da takav ugovor pridonosi unapređenju proizvodnje ili distribucije robe i usluga ili promicanju tehnološkog ili gospodarskog razvoja, pruža potrošačima razmjernu korist, ne nameće ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva te ne omogućuje isključivanje znatnog dijela konkurencije s tržišta.