FERGUSON

ManU., Borussia, Juventus, Celtic, Porto, Galatasaray, Hajduk, a odnedavno i KK Zadar te KK Split, neki su od sportskih klubova koji su svoje dionice ponudili na burzi. U kolovozu ove godine Manchester United imao je svoj drugi IPO. Klub je u ‘prodaju’ pustio 16,7 milijuna dionica, što je ekvivalent 10 posto udjela, s početnom cijenom od 14 dolara te je prikupio oko 233 milijuna dolara.

S misao je postojanja svake profesionalne sportske momčadi – pobjeđivati. Volja tu, međutim, nije dovoljna, potreban je i novac, te su se u tom pogledu razvili različiti modeli upravljanja. Američki model u suštini je privatno vlasništvo klubova unutar kojeg se privatno vlasništvo odnosi na jednu osobu ili malu skupinu ljudi. Europski je model pak šire članstvo s nekoliko podržavatelja-dobročinitelja koji ne posjeduju klub, a klubovi djeluju unutar otvorene ligaškog sustava, pri čemu promocija u viši i ispadanje u niži natjecateljski stupanj (uglavnom) ovise o sportskim rezultatima. No u posljednja dva desetljeća dobar dio europskih klubova izdao je svoje dionice i otišao na burzu. To naglašava promjenu dva prioriteta, pri čemu su maksimizacija dobiti ili financijski rezultati postali jednako važni kao i sportski uspjehi, tj. maksimizacija pobjeda i trofeja. Od prve inicijalne javne ponude jednoga nogometnoga kluba, točnije Tottenham Hotspura 1983. godine, više klubova odlučilo je ponuditi svoje dionice na burzi, a rezultati su se kao i u svakom poslu razlikovali od slučaja do slučaja.

Nakon IPO-euforije sportskih klubova u razdoblju od 1998. do 2003. došlo je do povlačenja dijela njih s burze (Nottingham Forest, QPR, Leicester City), a dio se povukao nakon kupnje od strane oligarha milijardera (Chelsea, R. Abramović, 2003.) ili investicijskih fondova kao što je bio slučaj s Manchester Unitedom 2005. S time da je ManU., koji je 1991. prvi put izasao na burzu, u kolovozu ove godine imao svoj drugi IPO, u čiju su se priču prvi uključili Jefferies Group Inc., Credit Suisse, JPMorgan Chase, Bank of America Merrill Lynch i Deutsche Bank, a ManU. je označen kao ‘kompanija u rastu’ i izlistan je na njujorskoj burzi. Klub je u ‘prodaju’ pustio 16,7 milijuna dionica, što je ekvivalent 10 posto udjela, s početnom cijenom od 14 dolara te je prikupio oko 233 milijuna dolara. Nešto manje nego što su se nadali u klubu, ali i dalje je taj IPO bio jedan od najvećih u 2012. godini.

Kritičari izlistavanja sportskih klubova kao argumente ‘protiv’ navode relativno slabiju mogućnost diverzifikacije uloženog, ali prije svega ističu da su klubovi pretjerano ovisni o svojim sportskim rezultatima, koje je nemoguće predvidjeti te time utječu na stvarnu i fer vrijednost dionica. Dok kao najračionalniji element od svih navode pozitivne ili negativne učinke prilikom transfera najboljih igrača, što vrlo vjerno dočaravaju na uvijek aktualnom i sveprisutnom primjeru Davida Beckhama, prodaja čijeg je dresa prilikom prelaska u Real Madrid samo u prva tri dana klubu uprihodila milijun eura, koji je prema Forbesu izravno zaslužan za većinu od 400 milijuna dolara od prodaje proizvoda s Realovim logom te na dan čijeg su potpisa ugovora s Motorolom 2006. dionice te telekomunikacijske tvrtke skočile 14 centa. Beatlesi su pjevali ‘Can’t buy me love’, Grdović i Matešić ‘Nije u šoldima sve’, a MasterCard je napravio odličan posao s ‘priceless’- kampanjama te iako se netko možda neće složiti s time, čak i u današnjem iznimno potrošački nastrojenom društvu vlasništvo makar djelića svoga kluba za mnoge nema cijenu. Za sportske klubove lojalnost i (ir)racionalna povezanost prenosi se s koljena na koljeno, s roditelja na dijete. Pritom se prosječan navijač ne odlučuje kupiti dionicu kako bi na njoj zaradio, jer je i sam svjestan da sa svojom jednom, deset ili dvadeset dionica neće ostvariti neku veću financijsku dobit i osigurati si mirnu penziju. Primjerice, vrijednost dionice Borussije Dortmund, čija je Signal Iduna Arena s 80.000 mjesta stalno rasprodana, kreće se oko 2,80 eura. Galatasarayevi navijači, poznati kao jedni od najfanatičnijih, za dionicu svoga kluba trenutačno plaćaju 38 eura, a cijena dionice Manchester Uniteda, najpopularnijega svjetskoga kluba s 360 milijuna navijača ‘samo’ je 13 dolara. Takvim dioničarima kao i velikoj većini iskonskih poklonika sporta biti djelom kluba znači više od financijske koristi. Prosudite sami po sebi. Jeste li ikad bili na sportskom događaju i promatrali na desetke tisuća vrštećih navijača oko sebe? Nakon što su već pristojno platili ulaznicu, oni ponosno nose sportsku opremu i dresove svoje momčadi i omiljenih igrača te se u isto vrijeme goste sendvičima, kokicama i pićima prema kojima čak i cijene istih namirnica u kinima izgledaju jeftino. Ovdje je prije svega riječ o emocionalnoj komponenti pripadnosti i osjećaju ispunjenja što.

U hrvatskim okvirima nakon IPO-a Hajduka, za isti put odlučile su se dvije košarkaške institucije – KK Zadar, koji je u srpnju ove godine počeo postupak preoblikovanja u sportsko dioničko društvo te se u ponudi našlo 24.000 redovnih dionica, i KK Split. Aktualniji je slučaj Splita, trostrukih prvaka Europe, dvostrukih osvajača Kupa Radivoja Koraća, sedmerostrukih državnih prvaka, deseterostrukih osvajača nacionalnoga kupa…, koje je Fiba proglasila najboljom košarkaškom momčadi 20. stoljeća. ‘Žuti’ su prije mjesec dana također počeli postupak preoblikovanja u sportsko dioničko društvo, s ponudom 31.035 redovnih dionica, pojedinačne nominalne vrijednosti od 250 kuna. U četvrtak, 29. studenoga, počinje četvrti krug upisa namijenjenih javnosti, a sudeći prema informacijama iz kluba interes je, da iskoristim slogan jednoga Schwarzkopfovog brenda, postojan budući da su se klupske legende, između ostalih Tvrđić, Rađa, Ukić te fetivi Spilićani poput Blanke Vlašić, Petra Graše, Roberta Pauletića, Stipe Božića… izjasnili da ne misle propustiti priliku postati (su)vlasnici svoga kluba.

Netko će reći da je ‘fer vrijednost’ ona gdje su kupac i prodavač zadovoljni ishodom, na što će se drugi dodati kako je to procijenjena tržišna vrijednost imovine koju je netko u tom trenutku spreman platiti (neovisno o željama prodavača), treći će istaknuti da je to racionalna i bez predrasuda procijenjena vrijednost, a investitori će je držati ekvilibrumom svih budućih vrijednosti. U kontekstu sportskih klubova, oni pokušavaju stabilizirati svoje poslovanje kroz: sudjelovanje u najvećim natjecanjima, diverzifikaciju poslovanja izvan sportske industrije te vlasništvo nad imovinom poput stadiona i prodajom njihovog imena, a fer vrijednost kluba sastoji se od tri djela. Jedan je poslovni model kluba gdje prihodi dolaze iz četiri izvora: TV prava, prodaje ulaznica, sponzorstva i prodaje brandirane opreme. Pri čemu je matematika neovisno o kojem je sportu riječ vrlo jednostavna – klub koji ostvaruje dobre sportske rezultate bit će zastupljeniji u TV prijenosima, atraktivniji sponzorima, imat će više gledatelja i prodavat će više opreme. Sportska dimenzija jest i definitivno bi trebala biti na prvom mjestu, ali sposobni i stabilni klubi mogu sasvim dobro diverzificirati svoje poslovanje. Primjer su New York Knicksi, sa 780 milijuna dolara druga najvrjednija košarkaška momčad na svijetu, koji su u vlasništvu Madison Square Garden Companyja, a koji je uspješno diverzificirao poslovanje na tri poslovne jedinice: MSG Sports – upravlja košarkaškim klubovima New York Knicks i New York Liberty te hokejaškim New York Rangers i Connecticut Whale; MSG Media – upravlja kabelskom televizijom MSG Network i MSG Plus, glazbenim kanalom Fuse TV te srednjoškolskim sportskim kanalom MSG Varsity i MSG Entertainment – operativni dio tvrtke koji upravlja svim događajima u Madison Square Garden Areni, koja je također u njegovom vlasništvu.

Drugi dio fer vrijednosti klubova neizostavni su sportski rezultati, koji imaju presudan utjecaj na cijenu dionica klubova te koji velikim djelom određuju financijske rezultate. Treći je dio visok udio nematerijalne imovine u klubovima, jer nematerijalna imovina, primjerice ‘goodwill’ ili brend, predstavljaju važan dio ukupnih kapitalnih sredstava klubova. Primjerice u sezoni 2000/2001. kod velikog dijela francuskih prvoglaskih nogometnih klubova udio nepišljive imovine u ukupnoj aktivnoj bio je oko 90 posto, a i danas je veći od dvije trećine. Pobjede imaju tendenciju podići vrijednost kluba, igrača, sponzora i interes medija, a porazi je mogu depricirati. Nogometni su klubovi najzastupljeniji, ali nisu jedini sportski entitet kojim se trguje na burzi. Tako su iz NBA Boston Celticsi jedno vrijeme nakon 1986. bili na burzi kao i bejbolski klub Cleveland Indians, a NFL momčad Green Bay Packersi tamo je i dalje te prilično dobro kotira. Na burzi je i američka ABA košarkaška liga, koja je 1976. spojena s NBA-om i iz koje su potekli San Antonio Spursi, Brooklyn Netsi, Denver Nuggetsi i Indiana Pacersi te koja je ponovno oformljena 2000. godine.