Krležin je tekst veoma kraćen, ali ‘izvučeno’ je ono bitno. Tako se fokus scenskog zbivanja pomaknuo s privlačne i sadržajne krležijanske rečenice, odnosno replike, na odnose i unutarnje drame protagonista.
Premijera Krležine ‘Lede’ u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Anice Tomić ponudila je publici novo autorsko čitanje Krležine drame. ‘Komedia jedne karnevalske noći’, što je podnaslov drame, u interpretaciji režiteljice i dramaturginje Jelene Kovačić postaje igra, a igra je ujedno vanjska forma svega onoga što njezini protagonisti nazivaju svojim životima. Smislenosti, ozbiljnosti i odlučnosti u tim životima zapravo nema, ostaju na razini te vanjske forme.
Očita je egzistencijalna drama ljudi koji su svega toga svjesni, zbog čega je bliska današnjoj publici, ali vjerujem da će, kad je o tematici riječ, slično biti u bilo kojem budućem vremenu. Elementi salonske drame, ljubavne igre i egzistencijalne drame tog teksta mnogi na pozornicama do sada nisu znali koherentno iščitati. Forma igre, odnosno ringa za borbu, preklapanja javnog i privatnog prostora, a sve u vrlo privlačnoj vanjskoj formi koja se upravo u prostoru djelovanja, prostoru za borbu/igru pokazuje u potpunom izdanju, odličan je okvir za iščitavanje te Krležine drame i donekle, prema režijskom i dramaturškom konceptu, podsjeća na ‘Kvartet’ Heinera Müllera. Što je točno za taj koncept predstave. I režija i dramaturgija detaljno su razrađene, s mnogo neverbalnih, plesnih elemenata, ali još se temelje na Krležinu tekstu, koji je veoma skraćen, naravno, što je nužno za tu vrstu za režije. Međutim, ono bitno poentirano je i ‘izvučeno’ iz teksta pa se fokus scenskog zbijanja pomiče sa sadržajne krležijanske rečenice, odnosno replike, na odnose i unutarnje drame protagonista.
