Obnova pruge Zagreb – Rijeka sad je korisnija Luci od nizinske pruge

Obnova pruge Zagreb – Rijeka sad je korisnija Luci od nizinske pruge.

Vedran Devčić na čelo Luke Rijeka došao je potkraj lipnja. Neki su mediji osporavali njegove kompetencije, još više pisali o njegovom sukobu interesa, ali nakon njegovog imenovanja u trećem je kvartalu Luka povećala promet. Devčić je ponosan na dobit od 1,9 milijuna kuna, na podmirivanje obveze u roku 60 dana i naglašava da plaće ne kasne. Završio je MBA na Bledu 2009. godine, koji je, kaže, platio iz svog džepa, diplomirani je inženjer strojarstva s 14 godina iskustva u međunarodnom biznisu, a nakon njegovog predavanja na Invest forumu u Opatiji prošlog petka razgovarali smo o perspektivama Luke Rijeka.

Jeste li na investicijskom forumu bili kao investitor ili kao mamac za investitore? – I jedno i drugo. Predstavili smo naše investicije, ali i naš investicijski potencijal. Na Škrljevu smo isključivo mi investitori, a tražit ćemo strateške partnere za silos, odnosno terminal za žitarice, kao i terminal za rasute terete u Bakru. Rekao sam da je žalosno što se to nije počelo ostvarivati prije pet, da ne kažem deset godina. Nije bio u pitanju novac, pogledajmo koliki je hrvatski državni dug i pitajmo se kamo je novac otišao, a svima su bila puna usta Luke i riječkoga prometnog pravca.

Kakva joj je pozicija na tržištu? – Luka Rijeka tradicionalno je važna tranzitna luka za Italiju, Austriju, Češku, Mađarsku, Slovačku, ali i druge države. Najčešće je uspoređuju s lukom Kopar, ali postoji važna razlika. Naime, tvrtka Luka Kopar obavlja cjelokupni prekrcaj raznih vrsta tereta u toj luci i obavlja te prihoduje gotovo sve lučke ‘non-core’ djelatnosti. Tvrtka Luka Rijeka, pak, koncesionar je za prekrcaj suhih tereta u riječkoj luci, a u ostalom dijelu te luke prekrcaj kontejnera obavlja tvrtka Jadranska vrata, a JanaF prekrcaj tekućih tereta. Tu je razlika, a kada se sve zbroji, razlika je mnogo manja. U ovom našem dijelu suhih tereta nema neke velike razlike i jako smo konkurentni. No u zadnjih 20 godina riječka je luka prilično zapostavljena, a u ranijim državama uvijek je bila glavna luka.

Kažu da je za to kriv rat… – Sredinom devedesetih formirane su lučke uprave, što nije loše rješenje, ali tranzicija nije dobro provedena. U pretvorbi su sav kapital i imovina dani na upravljanje lučkoj upravi. Luka Rijeka pravni je sljednik bivšega društvenog poduzeća čiji je temeljni kapital nakon pretvorbe iznosio 300 milijuna kuna. No pretvorbom ono nije imalo ni kapitala ni imovine, a situacija je donekle ispravljena prije četiri godine kada je iz Lučke uprave i pomorskog dobra izdvojen pozadinski terminal Škrljevo, kojim je dokapitalizirana Luka Rijeka. Do tada nismo mogli kvalitetno raditi ni uobičajene poslove, a kamoli dizati kredite i razmišljati o razvoju. Dakle, nije bio u pitanju samo rat.

Promet je padao u prva dva kvartala. Što ste uradili da se poveća? – U prvih šest mjeseci ove godine promet je iznosio 2,24 milijuna tona tereta, uključujući i kontejnerski promet, i bio je gotovo jednak prošlogodišnjem. Budući da je lani kontejnerski terminal preuzeto strateški partner, razdvojili smo poslove da utvrđimo točno koliko iznosi kontejnerski promet, a koliko naš dio. Uvidjeli smo da je naš dio u prvih pola godine bio manji za jedan posto. Sam treći kvartal je bio bolji od prošlogodišnjeg za 16 posto, a ključno je bilo to što smo za mađarsku željezaru DunaFerr dogovorili servisiranje velikih brodova za rasute terete kakvih nije bilo punih 20 godina.

Bilo je sumnji jeste li s HŽ-om u stanju odraditi tako velik posao. – Pokazalo se da smo to odradili za jedan dan brže, dobili čak i ekstraprihod, a željeznice su dogovorenim dinamikom teret i preveze. Zato smo po novo dobili isti takav brod, koji je došao u Bakar u ponedjeljak.

No to pokazuje da su Jadranska vrata u kojima imate 49 posto udjela lošije poslovala. Mnogo se očekivalo nakon ulaska filipinske tvrtke ICTSI u Jadransku vrata, ali u listopadu je podnio ostavku dosadašnji predsjednik Antonio Passaro, a došao je Philip Marshram. – Činjenica je da Luka Rijeka ne bi imala snage za investicije koje su oni napravili, obnoviti mehanizaciju i svu tu opremu, a mi smo ujedno dobili znatan novac, koji ćemo iskoristiti za Škrljevo i ne mislim da nam nizinska pruga, a u tom kontekstu i novi krčki cestovno-željeznički most i veliki terminal na Krku nisu potrebni. To treba gurati kao projekt i nuditi investitorima.

Koliko je znanost blizu odgovora na pitanje od čega se sastoji svemir? Što se novo događa u vezi Higgsova bozona? – Časopis Science u povodu 125. godišnjice izdavanja najvažnijim je proglasio pitanje ‘Od čega se sastoji svemir?’ Moderna znanost još ne zna odgovor. Zasad znamo da oko 4% svemira tvori vidljiva materija, oko 23% predstavlja takozvana ‘tamna tvar’, a oko 73% sastoji se od ‘tamne energije’. Vidljiva materija sastoji se od poznatih čestica (12 čestica i 12 antičestica), a tamna tvar i tamna energija naši su nazivi za nepoznate dijelove svemira. Tamna tvar ima gravitacijska svojstva slična vidljivoj materiji, ali ne zrači elektromagnetske valove, pa je stoga ‘ne vidimo’. Prisutnost tamne energije uzrokuje sve brže širenje svemira i uzrokovat će u konačnici da svemir završi u najtužnijoj priči ikad ispričanoj. U srpnju ove godine, dvije velike kolaboracije, CMS (Compact Muon Solenoid) i ATLAS (A Toroidal LHC Apparatus), objavile su otkriće nove čestice koja ima svojstva u skladu s očekivanjima za Higgsov bozon. Ali budući da nismo mogli isključiti i ostale hipoteze za neke druge čestice, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je riječ o Higgsovom bozonu.

Na koja pitanja u vezi s Higgsovim bozonom tek treba odgovoriti? – Kao i uvijek u znanosti, okriče jednog fenomena zatvori neka pitanja, ali istovremeno otvori i neka nova, još zanimljivija i dublja. Na primjer, pronalazak Higgsovog bozona s masom od oko 125 GeV (GeV je jedinica za energiju koju upotrebljavamo kao jedinicu mase, koristeći se famoznom Einsteinovom formulu E=mc² te uvažavajući da je brzina svjetlosti konstantna) otvara jedno od fundamentalnih pitanja zašto je njegova masa upravo tolika, a ne mnogo veća, što bi predviđala teorija. Ili, postavljeno na drugi način, što to u prirodi čini da je masa Higgsovog bozona tako mala, možda neke nove čestice ili drugi fenomeni, koji postoje u prirodi, ali se eksplicitno pokazuju tek na višim energijskim skalama, koje sad testiramo na Velikom sudaraču hadrona (LHC) u CERN-u.

Zahvaljujući pronalasku Higgsova bozona promijenili ste povijest znanosti. Što za znanstvenika predstavlja takav trenutak? – Ipak bismo bili malo skromniji. To je važno i zanimljivo otkriće, a budućnost će pokazati koliko je povijest promijenjena. Za nas osobno to predstavlja rezultat dugogodišnjeg strpljivog i predanog rada, zajedno s našim kolegama iz Hrvatske i inozemstva. Jako smo sretni što vidimo da se rezultati takvog rada isplate i što smo aktivno sudjelovali u tako velikom okriću. Mislimo da je to i dobra poruka našim mladim kolegama da strpljiv, profesionalan i predan rad uvijek rezultira uspjehom.

Jeste li pronalazak komentirali kao ‘konačan’ ili ste tek na početku velikih otkrića? – Jedna od motivacija svih znanstvenika otkrivanje je novih fenomena u prirodi. Stoga se nadamo da je to tek jedno u nizu otkrića, ali, naravno, o tome ne odlučujemo mi nego priroda. Ispitujući nova područja tražimo (ovdje je riječ o sve većim energijama ili, ekvivalentno, približavanju početku svemira) postoje li novi fenomeni u prirodi ili ono što vidimo možemo opisati postojećim znanjem. Naša radna hipoteza je uvijek da sve što vidimo možemo opisati postojećim znanjem i tek nakon što iscrpimo sve mogućnosti za takav opis možemo početi hipotetizirati da je riječ o novim fenomenima.

Koji su uvjeti da se znanstvenik uključi u rad CERN-a? Kakvi su bili vaši znanstveni uspjehi prije pristupaanja CERN-u? – Uključivanje u rad CERN-a moguće je na razne načine: pristupanjem već postojećim grupama na Institutu ‘Ruđer Bošković’, Sveučilištu u Zagrebu (PMF) ili Sveučilištu u Splitu (FESB i PMF), osnivanjem novih grupa za rad na drugim problemima, razvojem novih tehnologija u suradnji sa stranim tvrtkama i znanstvenicima, sudjelovanjem u ljetnim školama itd. Doduše, zbog činjenice da Hrvatska nije članica CERN-a, neke od mogućnosti ograničene su i to je jedan od razloga zašto mislimo da bi naša država trebala što prije zatražiti primanje u barem pridruženo članstvo. Takav status, primjerice, ima Srbija, koja je čak zatražila primanje u punopravno članstvo.

Kakav je tretman hrvatskih znanstvenika na CERN-u? – CERN je najveći međunarodni laboratorij ili, kako ga je francuski Le Monde jednom nazvao, ‘laboratorij svi.