Želite li biti najbolji u poslu, vozite najbolje. To je Renault

Javne i privatne zgrade troše oko 40 posto proizvedene energije. U Hrvatskoj 80 posto zgrada uopće nije toplinski izolirano. Već postojeće njemačke, irske ili slovenske programe mogli bismo prilagoditi hrvatskim okolnostima.

U natoč tome što se u krizi nitko ne usuđuje investirati, ipak postoje područja gdje se to isplati i to ne samo za investitora, već i za širu zajednicu. Jedno od njih je energetska obnova rastrošnih zgrada. Tema je aktualna već nekoliko godina, a danas je energetska obnova i prilika da građevinski sektor od sektora ‘slučaja’, iznimno pogođenoga krizom, ojača i postane perjanica gospodarskoga rasta.

Hrvatska se pristupajući Europskoj uniji obvezala provesti energetski i klimatski paket EU-a, skraćeno nazvan ‘3 x 20’ i do 2020. godine smanjiti potrošnju energije 20%. A ima li bolje prilike za uštedu nego obnoviti fasade i toplinski izolirati javne i privatne zgrade, koje troše oko 40% ukupno proizvedene energije?! Osim toga za to možemo iskorištiti i sredstva iz fondova EU, ali i novac koji već postoji u našim agencijama.

Ugledamo li se na Njemačku, koja prednjači u EU, vidimo da njena banka za obnovu KfW (naš HBOR) tu igra važnu ulogu – omogućuje za nas nevjerojatno niske kamate za kredite od 1%, počevši i nepovratne subvencije do 15.000 eura! Studije pokazuju da se svaki euro uložen u takve projekte višestruko vraća, i to od četiri do pet puta kroz dodatnu zaposlenost, pokretanje industrije, manje naknade za nezaposlene, uredno plaćanje računa, plaćanje doprinosa i poreza na dobit, povećanu potrošnju zbog ostvarene uštede i sl. Nije li to jedan od razloga zašto je Njemačka tako brzo izašla iz krize u građevinarstvu i ima nisku stopu nezaposlenosti?

Prva zakonska regulativa o toplinskoj izolaciji zgrada u Hrvatskoj pojavila se tek 80-ih godina, pa je i jašnije zašto oko 80% zgrada nije toplinski izolirano. Danas u Hrvatskoj ima 10 puta više privatnih nego javnih zgrada, stoga i privatne objekte moramo uključiti u obnovu, jer nećemo postići taj cilj od 20% smanjenja potrošnje. Još aktualnija ta tema postaje u svjetlu skoro najavljenih budućih povećanja troškova energije za grijanje. No, nemamo zaboraviti ni hlađenje; jer koliko je samo novih klima-uređaja instalirano unatrag 10-ak godina? Iako su ‘krizna’ vremena, prema uzoru na većinu zemalja EU, moramo naći financijske mehanizme kojima bi se dodatno poticali takvi projekti. I to ne samo tamo gdje je država ili lokalna uprava vlasnik, već i za privatne zgrade. Nisu stanovnici naše zemlje ekološki manje osviješteni nego oni u drugim državama EU, ali tamo postoji već uhođani sustav, koji ih ‘tjera’ da djeluju u smjeru povećanja energetske učinkovitosti.

Pritom, dodjela financijskih sredstava treba biti transparentna i prema unaprijed definiranim kriterijima. Bitno je da poticaji dođu do fizičke osobe, kako bi svatko osjetio poticaj i krenuo u projekt obnove svoje kuće ili zgrade. A što ljudje bolje motivira od uštede koju (znatno) osjete na vlastitom novčaniku?

Uloga naših državnih institucija i agencija trebala bi biti aktivno poticanje energetske obnove kako bi se povećao broj projekata, razvila industrija i kreirala nova ‘želena’ radna mjesta, koja uključuju različite djelatnosti od proizvodnje materijala, izvođenja radova, projektiranja, certificiranja i sl. Te mjere sigurno neće riješiti sve probleme u gospodarstvu, ali vjerujem da su jedan od koraka u pravom smjeru.

Hrvatska bi vlast trebala pred sebe postaviti ambiciozne ciljeve energetske obnove i to iz više razloga: dugogodišnje slabe aktivnosti na tom području, preuzetih obveza iz EU o uštedi energije i vjerojatno najvažnijeg razloga – a to je povećanje gospodarskog rasta kroz zapošljavanje i pokretanje lanca vezanih djelatnosti. Uvjerem sam da bi pravi ciljevi u tom smjeru bili tropostotna stopa obnove kao i smanjenje trenutne potrošnje za desetinu, barem u javnim zgradama.

Hrvatska ima stručnjake, ali nedostaju projekti i potpora sustava. Želim pomoći zakonodavcima te smo se okupili u udrugu HUPFAS kako bismo skrenuli pozornost na to zapostavljeno, a važno područje. Ovog petka na diskusiju ‘Uspješni europski projekti energetske obnove javnih i privatnih zgrada’ dovodimo ugledne stručnjake iz EU kako bismo čuli njihova iskustva. A tamo se pokazalo da je politička podrška, kroz zakonski okvir, ali i poticaje, presudna za uspješnost programa energetske obnove.

Ukupna investicija iznosi 78.750 kn, a godišnja ušteda energije je 80 kWh/m². Godišnja ušteda na grijanju iznosi 2619 l lož-ulja, dok ukupna godišnja ušteda iznosi 18.491 kn. Povrat investicije je 4,3 godine.