Generaciji odraslih na rock’n’rollu, učinilo se zgodnim da, nakon što im djeca odlepršaju u život, prazna gnijezda popune ‘lajavcima’. Neki analitičari tvrde da su ‘baby boomeri’ i mlade generacije glavni akceleratori trenda suživota s tim vickastim beštijama. ‘Baby boomerima’, generaciji baka i djedova odraslih na rock’n’rollu, učinilo se zgodnim da, nakon što njihova djeca odlepršaju u život, prazna gnijezda popune avlija-nerima ili psima s pedigreeom. Njihova djeca i unuci, s druge strane, zbog suludoga životnog ritma odgađaju odrastanje, odnosno roditeljstvo pa nabavljuju ljubimce kao svojevrsnu (svjesnu ili podsvjesnu, nevažno) kompenzaciju i trening za djecu ili su možda procijenili da im nakon nesnosnoga radnog dana jednostavno odgovara dobra i šutljiva dlakava družba.
Bez obzira na to iz koje od spomenutih skupina dolaze ili koji su im bili motivi da četveronošće dovuku u svoje domove, vlasnicima pasa zajedničko je to što su se nasmrt zaljubili u svoje malene, kako bi Miljenko Smoje rekao, ‘kompanjone’. Zašto i kako se to dogodilo, znanost još ne nudi nikakve konkretne odgovore (ili nudi, ali se mišljenja ‘razilaze’), osim što većina, poput autora na Psychology Todayu, tvrdi da bi se simbiotskim odnosom moglo potaknuti smanjenje lučenja adrenalina kao hormona straha i povećanje lučenja oksitocina kao hormona povjerenja i kod pasa i kod ljudi tijekom evolucijskog procesa. Istraživači pokušavaju i proniknuti u um pasa, dati odgovor na pitanje vole li nas oni zaista, ali umjesto da dokazuju opet samo nagađaju. Tako će reći da ako već psi komuniciraju s ljudima, uživaju u dodiru i, za razliku od djece koja nakon prvoga koraka planiraju bijeg od roditelja, obožavaju biti u društvu vlasnika, onda mora da ih vole. Nama, homo sapiensima ludo zaljubljenima u naše pse, dokazi ne znače ništa, oni su samo prazna slova na papiru jer smo snažno uvjereni da je i njihova ljubav nedvosmislena i stvarna kao i naša. Ti maleni gadovi nas vole i točka, pa makar nam se to i ne činilo tako onaj trenutak kad pobjegnu iz našega toplog naručja samo zato što su nanjušili slaninu ili možda guzicu nekog, za nas, efemernog pripadnika svoje vrste.
