Javne zgrade kao primjer energetske učinkovitosti u EU

Nacrt direktyve o energetskoj efikasnosti, koja uvodi stopu obnavljanja od tri posto za sve zgrade u Europi čiji je vlasnik ili korisnik središnja vlast, ušao je u posljednju fazu pregovaranja.

Prema Claudeu Turmsu, europskom zastupniku Zelenih iz Luksemburga, koji je glavni pregovarač za taj prijedlog zakona, neovisno o konačnom ishodu pregovora o direktivi o energetskoj efikasnosti, vlade su već izborile solidan zakonski temelj za obnavljanje javnih zgrada. Definiranje koraka potrebnih za implementaciju energetski efikasnih obnova na nacionalnoj razini, uvođenje ciljeva i mjera kao i ideja ‘duboke renovacije’ neka su od glavnih dostignuća u posljednjoj rundi pregovora, rekao je Turms.

• Energetska efikasnost i renovacija zgrada bit će važan dio rasta – dodao je Turms govoreći o Europskoj agendi rasta.

Javne zgrade, uključujući i one na regionalnoj i nacionalnoj razini, predstavljaju samo 12 posto fonda zgrada EU, ali Komisija za energetsku efikasnost vjeruje da vlade moraju biti primjer. S obzirom na to da javna potrošnja predstavlja 19 posto Unijina BDP-a, to bi mogao biti ključni poticaj tržištu energetski efikasnih usluga i proizvoda. Obveza vlada da obnove zgrade imala bi i ekonomsko opravdanje. Smanjivanjem svojih energetskih računa vlade bi mogle osloboditi dio ograničenih proračuna u druge svrhe, smatra britanska zastupnica parlamenta EU Fiona Hall. Turms se, pak, nada unošenju ‘renovacijskih hodograma’ u posljednji tekst direktive, mjere koja bi, tvrdi, dovela do obnove 80 posto postojećih zgrada do 2050. u usporedbi sa stanjem 2010.

Prošle godine Komisija je predložila stopu obnavljanja od tri posto koja bi ciljala na javne zgrade s ukupnom uporabnom podnom površinom većom od 250 kvadratnih metara, ali članice su to kasnije ograničile samo na zgrade u vlasništvu ili u korištenju središnje vlasti s uporabnom podnom površinom većom od 500 kvadratnih metara. Od 9. srpnja 2015. to će se morati sniziti na 250 metara kvadratnih. Ta promjena rezultirala je znatnim redukcijama opsega za mnoge zemlje. Dok su u Švedskoj, Francuskoj i Nizozemskoj mnoge zgrade u vlasništvu središnje vlade, to nije slučaj u Njemačkoj, gdje većinu zgrada posjeduju regionalne vlasti.

• Ključni su izazovi financijski, a rad na javnim zgradama je skup. No tretiranje trošenja na energetsku efikasnost kao javnog trošenja pogrešno je zato što se povrat na ulaganje dobiva vrlo brzo – rekao je Adrian Joyce, glavni tajnik EuroAcea. Odlukom da obveza pokriva samo ‘vladine zgrade’ članice su suzile potencijalne uštede s 4,2 na 0,4 milijuna tona ekvivalentnih nafti, što se prevodi u ovisnost na uvoz energije. I to usprkos računima troškovima članica za uvoz energije na više od 400 milijardi eura prošle godine.

• Nevjerojatno je koliko energetski ‘input’ povlači dolje ekonomiju – rekao je Turms.

Philip Lowe, glavni direktor Komisije za energetsku efikasnost, upozorio je da će taj manjak u uštedi energije značiti i nastavak cuvrenja kapitala iz ekonomije EU preko uvoza energije iako se to može izbjeći.