Kupci su prestali tražiti ostatak od jedne ili dvije lipa. U HNB-u su prije tri godine ocijenili da je u optjecaju dovoljno tih kovanica pa su obustavili njihovu izradu, gotovo osam puta skuplju od nominalne vrijednosti.
Muž gotovo je umro od srama kad je na blagajni zatražila ostatak od jedne lipa. Jesmo li čudni mi koje je sram tražiti ostatak zarađenog novca ili je ipak čudno da trgovci prešutno kupcima ne vraćaju točan iznos, ma koliko god on bio bezvrijedan? U Njemačkoj ili SAD-u to je nezamislivo, na prodavaču je da vrati sve, a na kupcu je da ostavi ‘manču’ ako to želi.
Prije godinu dana u javnost je izašao podatak da trgovci na neuzvršćenim lipama zarađe i do tri milijuna kuna na godinu. Drugim riječima, samo Konzum, za koji se procjenjuje da drži trećinu tržišta, prema filozofiji ‘mrva po mrva pogača, kamen po kamen palača’, na nevršćenim lipicama može zaraditi milijun kuna na godinu!
Na upit je li vraćanje lipa trgovčeva poslovna odluka u Dioni su nam odgovorili da je u internoj edukaciji zaposlenika jedan od koraka uzvraćanje novca i da se on uvijek uzvraća u lipu ili eventualno u korist kupca.
Provodimo i istraživanje s pomoću tajnih kupaca u kojem, među ostalim, mjerimo točnost vraćanja ostatka kupcima. U zadnjem je istraživanju u 79 posto slučajeva vraćen točan iznos. Naš je cilj, naravno, da taj postotak bude 100 posto, zbog čega zaposlenici nakon tajne kupnje prolaze dodatne edukacije – poručili su iz Dioni.
U trgovinama Prehrane kažu da svakodnevno dobivaju sitan novac. Tvrtkino je pravilo da blagajnice moraju vratiti sitan novac, do lipa. Ako to ne učine, to ovisi o blagajnici, a ne o tvrtkinoj politici.
