Došlo je doba godine za depresiju. Ako nekome nije jasno zašto je veselo božićno razdoblje i vrijeme u kojem se svi tradicionalno žale na smisao života i dolazak apokalipse, dovoljno je da posluša malo blagdanske glazbe.
Ove je godine božićni top-album onaj Roda Stewarta, ironično nazvan po jednoj od najljepših božićnih pjesama ‘Merry Christmas, Baby’ koju su svojedobno obradili Otis Redding, B. B. King, Chuck Berry, Ray Charles te, posebno izvanredno, Etta James. Rod tu nije mogao isporučiti ništa novo, pogotovo zato što na albumu inzistira na tipičnim aranžmanima sa zvoncima i osmijehom na usnama koji zvuče kao da su odabrani funkcijom ‘slučajno odabir’ na sintesajzeru.
Da bi stvar bila još veselija, na albumu se podružio s nekoliko glazbenih prijatelja. Tu su Cee Lo Green, Mary J. Blige i, o horora, kralj božićnih prenemagana i autor čak dvaju božićnih albuma Michael Bublé. Ozbiljno, nakon njihove zajedničke izvedbe ‘Winter Wonderland’, u kojoj pjevaju o tome kako zajedno sanjaju i grade snježni, čovjeku dođe da isprazni sve alkoholne rezerve u hladnjaku.
Za dašak možebitne inovativnosti tu je kompletno nova pjesma ‘Red-Suited Super Man’, koja se nipošto ne može raspoznati ako se album sluša u kompletu… Što nikako ne preporučujemo.
