Budući da projekciju ‘Hobita’ u Blitzu nisu uspjeli osigurati, kao ni pozivnice za njegovu premijeru navečer, jer valjda nije bilo mjesta pokraj zvijezda svih hrvatski ‘sapunjara’ i pjevača laktih nota, ne ostaje drugo nego pozabaviti se otprilike jednako dobrim i atraktivnim ‘teen’ muziklom.
Suprotno očekivanju, ovaj čak nije toliko katastrofalno koliko obično budu filmovi s rasplešanim i rasprjevanim klinicima, iako je daleko od nečega pametljivog. Na valu uspjeha ‘Gleeja’ ojačan je cijeli podžanr u kojem ovo ostvarenje solidno kotira jer je riječ o mnogo ozbiljnijem odrađenom poslu.
Humor i gluma prilično su dobri, na onaj simpatično bezazleni način, a priča i glazba uobičajeno su nepodnošljivi. Ipak, film održava pozornost, pa i simpatije gledatelja do otprilike polovice, nakon čega polako ali sigurno počne padati u stavljanje kvačica na popis ključeva i uhodanih rješenja.
Ta prva polovica bila je dovoljna za dobar prijam publike i kritike, koja ‘Na putu do zvijezda’ smatra relativno uspjelim u svom razredu.
