Home / Tvrtke i tržišta / SWOT analiza

SWOT analiza

Farmaceutska tvrtka Biovitalis iz Varaždina maksimizirala je prednosti koje proizlaze iz proizvodnje iz usluge. Na račun toga što nije razvijala vlastiti brend, uspjela je razviti proizvodne linije za gotovo sve tehnološke oblike koji se od nje traže.

U hrvatskim gospodarskim uvjetima dočekati trenutak smjene generacija na čelu relativno male, ali uspješne proizvodne obiteljske tvrtke prava je vijest. A još je važnija kada se tome doda da je riječ o sofisticiranoj, zahtjevnoj, iznimno normiranoj i kontroliranoj vrsti proizvodnje, odnosno o proizvodnji kozmetičkih proizvoda, kozmetike s posebnom namjenom i dodacima prehrani, koja se već 16 godina relativno samozatajno odvija u Turčinu pored Varaždina. Riječ je o tvrtki Biovitalis, plodu hrabrosti i ambicija farmaceutske tehničarke Đurdice Zagorec, koja je prije nešto više od mjesec dana posao prepustila svojoj kćerki, 29-godišnjoj magistri farmacije Ivani Zagorec Kolednjak.

Otkad znam za sebe involvirana sam u posao tvrtke. Zadnjih dvije, tri godine intenzivno sam svladavala sve aspekte biznisa, a nedostatak poslovnih znanja nadoknađivala sam i još nadoknađujem odlascima na seminare i edukacije. Osim toga mama je prijenosom udjela postala prokuristica, a suprug radi kao menadžer pa nisam sama u poslu – kaže Ivana Zagorec Kolednjak, direktorica tvrtke čiji se prihodi zadnjih godina uporno penju od 1,8 milijuna kuna u 2009. do 2,3 milijuna u lanjskoj godini.

Posao je preuzela nakon što je tvrtka sa šestero zaposlenih i pogonom od 700 četvornih metara pored kuće u Turčinu došla do respektabilne proizvodnje od 140 različitih proizvoda. Riječ je o uslužnoj proizvodnji privatnih marki kozmetičkih proizvoda i dodataka prehrani, od kojih neke, ali pod drugim imenima svaki drugi čitatelj ima u svojoj kupaonici. No iako je već odavno fokus Biovitalisa na uslužnoj proizvodnji i razvoju inovativnih proizvoda, zadržao je nekoliko najboljih proizvoda pod svojim imenom, dakle one koji su i bez oglašavanja pronašli put do klijenata u ljekarnama, a riječ je o tri sirupa, gelu za herpes, Mednoj rosi protiv bradavica i melemu od hrasta za problematičnu kožu. Gel za herpes, koji je najtraženiji, razvila je upravo Ivana, koja unatoč menadžerskim zadaćama ne želi odustati od razvoja farmaceutskih proizvoda, posla u koji se zaljubila kao djevojčica i za koji se školovala.

Imala sam deset godina kada je mama odlučila djelatnost biljne apoteke koju je pokrenula 1991. godine proširiti i na proizvodnju proizvoda s ekstraktima ljekovitog bilja. Apoteka je bila u sklopu obiteljske kuće i na neki način moj dnevni boravak, tako da sam od malena okružena biljem, mirisima, bućicama, tinkturama, pipetama… – priča menadžerica porculanskog tena, koja se očekivano koristi kremama iz svoga lonca.

Za pokretanje proizvodnje, odnosno za pogon Đurđica Zagorec ušla je u kredit te potom sa svojih prvih 11 pripravaka iz vlastitog razvoja krenula u postupno osvajanje ljekarničkog tržišta. Mama je uvijek pažljivo promišljala svoje potreze i svaku je stepenicu biznisa postupno svladavala i mislim da sam naslijedila isti stil poslovanja. Nikad nije ulazila u prevelike rizike, kreditne rate koje bi nas ugrožavale ili imala prevelike apetite. Obje obožavamo posao koji radimo, pravi je kreativan užitak, pa je logično da je većina dobiti svih ovih godina preusmjeravana u nove tehnologije, u unapređenje procesa ili nabavku sirovina. Ne biste vjerovali, u ovom je poslu gotovo najzahtjevnije mudro gospodariti i planirati nabavku sirovina. Riječ je o velikom broju sirovina za 140 proizvoda, od kojih su neki kozmetički kompleksi iznimno skupi i ograničenog trajanja – tumači direktorica Biovitalisa, naglašavajući da je od početka pa sve do danas većina njihovih klijenata do njih došla prema preporuci drugih zadovoljnih klijenata.

Biovitalis je brzo ušao u proizvodnju iz usluge, jer pokazalo se da na taj način ne mora ulagati u prodaju i marketing, već sve snage može usmjeriti na razvoj farmaceutskih proizvoda. Iako i ta odluka ima svoje lošije strane, Biovitalis je uspio maksimizirati prednosti, a riječ je o tome da je na račun razvoja svog brenda uspio razviti proizvodne linije za gotovo sve tehnološke oblike koji se od njega traže, dakle od krema, gelova, masti, losiona, kupki, kapsula, stikova do čajeva. A da je to dobro radio dokazuje već 2004. godine dodijeljena nagrada Ministarstva gospodarstva Đurđica Zagorec za najbolju poduzetnicu u Hrvatskoj. Nakon toga uslijedila su brojna priznanja i nagrade, a Ivana Zagorec Kolednjak, pak, najzadovoljnija je činjenicom da je proizvodnja dodataka prehrami usklađena s HACCP-om, da je rješenjem Ministarstva zdravlja Biovitalis dobio potvrdu da radi usklađeno sa smjernicama Dobre proizvođačke prakse te da odlično surađuje s Ministarstvom zdravlja i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo.

Osim toga u 16 godina poslovanja nikada nismo zakasnili s isplatom plaća ili bilo kojih drugih financijskih davanja i obveza. Istina, negdje početkom 2008. godine osjetili smo nailazak krize, ali posrećilo nam se jer nam je ubrzo došao jedan veliki klijent i popravio nam stanje. Tako da za teško stanje ne znamo već godinama. Uostalom, nekako se pokazalo da je ovo otporna niša i da pripravci za ljepotu i zdravlje nemaju pad u krizi kao većina drugih proizvoda na kojima ljudi počinju štedjeti – dodaje direktorica te naglašava nešto što se rijetko čuje kod nas: – Svake se godine javljamo na natječaje Ministarstva poduzetništva i uglavnom dobivamo potpore na natječajima za koje smo aplicirali. Riječ je o potporama u visini 80 posto investicije kojom širimo i unapređujemo naše tehnološke procese. Ivana Zagorec Kolednjak uvjerena je da je njihova prednost u tome da ciljano traže sredstva za konkretnu liniju i da rade dobru pripremu dokumentaciju. Baš zato jer im dobro ide, tvrtka za svoje klijente izrađuje dokumentaciju nužnu za registraciju kozmetičkih proizvoda s posebnom namjenom i dodataka prehrani.

A tvrtka s kojom je rasla i u kojoj je tijekom svih godina nastalo više od 200 inovativnih proizvoda ozbiljno se priprema za poslovanje u širokim europskim tržišnim uvjetima. Većina njenih klijenata istražila je uvjete na tržištima EU, ali sve jedno se zbog omjera cijene i kvalitete odlučila za maloga varaždinskog proizvođača. Zasad, priznaje Zagorec Kolednjak, nemaju kapacitete za proizvodnju velikog obujma, pa planira do 2014. godine preseliti pogon u novi, veći u njihovu vlasništvu, koji je trenutačno u najmu. Isto tako, sada kada je tvrtka ojačala u samopouzdanju, kada već imaju jak know how i ugled na tržištu, direktorica planira ojačati proizvodnju vlastitih proizvoda te se nametnuti na tržištu EU.