U natoč porastu uporabe obnovljivih izvora energije još ima loših vijesti: globalni porast udjela ugljikova dioksida u atmosferi nije zaustavljen. Hi!Tech, korporativni online časopis za inovacije kompanije Siemens, u aktualnom broju upozorava na to kako i dalje treba činiti sve da bi se smanjila emisija CO₂, ali ističe i da izdvajanje CO₂ nudi zanimljivu perspektivu, osobito na područjima gdje je, srednjoročno, njegova emisija neizbježna. Primjer toga jest primjena ugljena kao energenta.
U usporedbi s naftom i prirodnim plinom dobivanje energije iz ugljena stvara visoku razinu emisije CO₂. Ipak, ugljen je jeftin, njegove naslage dobro su geografski rasprostranjene i ima ih dovoljno za bar sljedećih 150 godina. Izdvajanje CO₂ nudi izlaz iz te dvojbe. Postupkom hvatanja ugljikova dioksida nakon izgaranja koji je razvio Siemens emisija CO₂ iz elektrana na ugljen mogla bi se smanjiti za više od 90 posto. Tim se postupkom CO₂ ispira iz dimnog plina koji proizvode elektrane na fosilna goriva.
Kao otapala upotrebljavaju se aminokiseline. Prvi pokusni pogon u elektrani na ugljen E.ON Staudinger u Njemačkoj, objavljen na internetu 2009., postigao je vrlo dobre rezultate. Visoka stabilnost i vrlo malen gubitak sredstva za pranje pozitivno su utjecali na operativne troškove sustava za izdvajanje CO₂, a sredstvo uklanja i ostale onečišćivače koje sadržava dimni plin.
U elektrani na ugljen Tampa Electric upravo se izrađuje drugi pokusni pogon koji bi trebao početi raditi sljedeće godine. Još je jedna prednost te tehnologije u tome što se može integrirati u novosagrađene elektrane na ugljen ili prilagoditi starih elektrana. Preostaje pitanje što bi se trebalo učiniti s tako dobivenim CO₂. Ponovno iskorištavanje CO₂, primjerice u proizvodnji energije, ima više smisla od samo skladištenja.
Hoćemo li u skoroj budućnosti najsavijenije parfeme današnjice, poput Chanela No5 čije posebno pakiranje stoji više od 12 tisuća kuna, moći vidjeti i pomirisati samo u muzeju? Zašto? Zato što su se na popisu uzročnika alergija našli i mirisi, odnosno sastojci brojnih parfema kao što su citral i eugenol, etereična ulja limuna, tangerine, naranče, klinčića, ruže… Europska komisija namjerava zakonski zabraniti uporabu čak 12 cvjetnih i biljnih esencija u proizvodnji parfema. Iako je u mnogo parfema koji preplavljaju svjetsko tržište kozmetike utkano oko šest tisuća sastojaka, ‘žrtvom’ će postati prirodne esencije koje se u proizvodnji parfema rabe tisućama godina. Naime, arheolozi su na Cipru 2003. otkrili najstariju tvornicu parfema koja je radila prije više od četiri tisuće godina. Nađena su i četiri recepta prema kojima je u Italiji, tehnikom koju je opisao Plinije Stariji, proizveden miris kao što se to radilo prije četiri tisuće godina na Cipru.
Toliko je trebalo vremena, a možda i manje jer prije na to nitko nije upozoravao, da ljudi postanu alergični i na mirise. No pitanje je ako Europska komisija doista zabrani uporabu prirodnih esencija koje u 90 posto slučajeva čine bazu parfema, što će učiniti s onih pet tisuća raznih mirisa u proizvodima koje svakodnevno rabimo u kućanstvu i općenito? Što će se dogoditi s proizvodnjom organske kozmetike koja je u zamahu i trenutačno ima više od 1400 brendova te aromaterapijom u kojoj se naveliko upotrebljavaju etereična ulja koja, osim što parfemima daju željeni miris, imaju i ljekovita svojstva? Hoće li biti dovoljno da proizvođači na deklaraciji proizvoda naznače kolika je količina citrala u parfemu pa da alergični na taj sastojak odustanu od kupnje? Proizvođačima parfema iznošenje takvih podataka u javnost znači otkrivanje poslovne tajne jer svaki od njih proizvodi po tajnoj recepturi. Tko je spremniji u nijansiranju cvjetnih komponenti, taj je vlasnik i najkvalitetnijih parfema, što znači da ima najveći utjecaj na tržištu kozmetike te ostvaruje najveći profit.
Ali da vidimo gdje je još, osim u parfemima, ‘grešni’ citral? To etereično ulje cvijeta verbene, mirte, ljekovite i začinske biljke, limuna i naranče nalazi se u brojnim proizvodima za osobnu njegu: kupkama, losionima te ostalim raznim preparatima za njegu kože, ali i u sredstvima za sunčanje. No citral je moguće sintetizirati, kao i mnoge druge sastojke koji se rabe u izradi parfema, potpuno oponašajući prirodne, originalne esencije. Sintetizirati i krivotvoriti moguće je i ostale vrste etereičnih ulja, pa i eugenol, koji najviše sadrže klinčići, bosi-ljak, lovorov list, ali i cimet, muškatni orašić…