Finin e-Potpis u oblaku

Nakon eksplozije društvenih mreža poput Facebooka i Twitera koje su uspješno povezale ljude, generacije koje imaju iste interese, na red dolazi vrijeme u kojemu internet preuzima i industrija stvarači pretpostavke za budućnost koja će ubrzati i pojediniti proizvodnju. Veliki General Electric (GE), multinacionalni konglomerat i druga najveća svjetska kompanija, čije je sjedište u američkoj državi New York, već je u svoj rječnik pojmovu uveo ‘industrijski internet’ kao novu vrstu sustava umreženih računala, industrijskih strojeva i ljudi. Osnovna ideja projekta koji se temelji na tom pojmu, u koji je već uloženo više od milijardu i pol dolara, sastoji se u tome da se strojevima doda što više različitih senzora s posebnim uređajima za predaju podataka, što će povećati efikasnost proizvodnje.

Početni novac uložen je u novi softverski istraživački centar koji je tvrtka sagradila u kalifornijskom San Ramonu. Prvi radni zadatak je razvitak senzorskog sustava za mlazne motore, koji će biti u stanju predvidjeti kada je nekom od dvadesetak tisuća takvih motora potrebno servisiranje.

• U sadašnjoj fazi algoritmi su u stanju identificirati potrebu za servisiranjem određenih dijelova s točnošću od 70 posto – kaže Anil Varma, voditeljica centra u San Ramonu.

Sustav ‘industrijskog interneta’ koji razvija GE povezat će njegovu novu generaciju GEnX motora koji će se koristiti u Boeingu 787 sa servisnom službom, koja će imati uvid u aktualne podatke baš svakog leta zrakoplova u realnom vremenu. Sigurno je, iako to još nisu do kraja jasno rekli, da je recesija dodatno ubrzala razvitak industrijskog interneta jer je to jedan od ključnih elemenata u zadržavanju efikasnosti poslovanja. Zbog toga se u San Ramonu radi punom parom. Razvijaju se nova korisnička sučelja koja će vizualizirati industrijske podatke, izrađuju se nove mape, simulacije, pa čak i neke vrste društvenih mreža koje podsjećaju na Twitter, ali ovog puta namijenjen – strojevima. Prostorije su pune high tech detalja, koji kao da su preuzeti iz filmova budućnosti. Veliki ekran povezani s posebnim Microsoftovim ‘kinect’-senzorima odražavaju sustav pokreta koje zapošlenici mogu shvatiti kao pomoć u donošenju raznih odluka.

Drugi dio projekta razvija se u suradnji s medicinskim centrom Mount Sinai u New Yorku, gdje će GE postaviti svoje senzore i predajnike na bolničke krevete i medicinsku opremu kako bi se dobivali podaci o njihovoj upotrebi. U kompaniji su uvjereni da će temeljem tih podataka bolnica s nešto više od tisuću kreveta na godinu moći primiti čak deset tisuća pacijenata više nego do sada.

Znanstvenici vjeruju da i sitna poboljšanja mogu imati gotovo nevjerojatni učinak, pa tako i jedan posto poboljšanja u efikasnosti goriva može uštedjeti čak dvije milijarde dolara zrakoplovstvu, a dvostruko više energetskoj industriji. Računica za kompaniju je tu vrlo jasna ako se zna da njene plinske turbine sudjeluju s čak dvadeset pet posto u električnim sustavima na svijetu! No to je samo jedan dio priče jer u GE tvrde da se industrijskim internetom može povećati efikasnost globalne svjetske industrije za jedan posto, a samo jedan posto uštede na gorivu šteti 66 milijardi dolara, u zdravstvu jedan posto šteti 63 milijarde dolara i tako redom dalje…

Recesija je bez ikakve sumnje ubrzala sve ono što se i dosad pokušavalo na području efikasnijeg poslovanja. Jer, konkurencija raste, kupci su sve zahtjevniji i promjene su sve brže. Zbog toga se mora raditi brže, efikasnije i kvalitetnije, a te zahtjeve očito ne mogu više ispuniti radnici, već samo nove tehnologije. Fizički svijet industrije postaje sve pametniji i inteligentniji, slažu se stručnjaci. I polako prelazi na internet. Spajanjem strojeva na internet putem softvera podaci i uvid u proizvodni proces nevjerojatno se ubrzavaju i ti strojevi postaju dio inteligentne mreže koja može automatizirati informacije i djelovanje kako bi se optimizirala učinkovitost poslovanja. Olakšano je sve jer internet donosi na stol sve ono znanje koje se može iskoristiti i to iz podataka koji dolaze iz radnih procesa prikupljenih od ljudi, procesa i strojeva, za rješavanje poslovnih problema i poboljšanje procesa rada. Operativni podaci jure kroz strojeve, sve se događa online brzo zahvaljujući naprednim uređajima. Kompanija čija je proizvodnja na primjer vezana uz osobnu njegu može generirati pet tisuća uzoraka svake 33 milisekunde, odnosno 152 tisuće uzoraka u sekundi ili 13 milijarde uzoraka na dan! A to je samo jedna linija proizvoda.

Zamislite kada biste imali kristalnu kuglu kod kuće. Mogli biste, na primjer, uvijek dobiti na lotu, znati kada poskupljuje benzin i kladiti se sa sigurnošću na pobjedu svoga omiljenog nogometnoga kluba. Mogli biste se obogatiti. A što drugo nego to i pokušavaju u General Electricu, samo što im je kristalna kugla industrijski internet sa svojim softverom koji analizira podatke, otkriva trendove i obrasce ponašanja. Koliko vrijedi sustav koji ne čeka da se skupe tromješćeni ili godišnji podaci o slaboj prodaji parfema ili zastarjelosti nekog stroja ugrađenog u moderne zrakoplove? Sve to kompanije oslonjene na najsuvremeniju tehnologiju dobijaju za par minuta. I to s prijedlogom mogućih rješenja. Zbog toga u šali kažu u General Electricu da im je to prva crta obrane od pada proizvodnje i neefikasnosti. Činjenica da u stvarnom vremenu imate potrebne alate i identificirate probleme prije nego što se oni pojave šteti vrijeme, novac i daje vrijeme za dragocjeni izlaz iz takve situacije. Samo inteligencija jednostavno više danas nije dovoljno dobra ni brza u sadašnjem industrijskom okruženju. Kompanije traže brzi uvid u situaciju i brzo predviđanja budućnosti uz prijedloge mogućih rješenja.

Kad se nečije otkriće objavi u prestižnom časopisu Nature, obasjaju ga sva svjetla svjetske znanstvene scene. Nedavno je ondje objavljeno otkriće hrvatskog znanstvenika Ivana Halasza, koji je u suradnji s kolegom Tomislavom Friščićem otkrio metodu koja bi mogla gotovo revolucionarno pomoći industriji, okolišu i potrošačima.

Nedavno priznanje njemačke znanstvene zajednice hrvatskog znanstvenika Ivana Halasza s Institutom ‘Ruđer Bošković’, čije je otkriće prije dva tjedna objavljeno u prestižnom časopisu Nature Chemistry. Simpatičan, skroman, samozatajan Ivan Halasz, u suradnji s dugogodišnjim kolegom Tomislavom Friščićem sa Sveučilišta McGill u Kanadi otkrio je nove načine primjene istraživačke metode pod nazivom difrakcija rengenskog zračenja. Jednostavnije rečeno, otkrili su metodu promatranja kemijskih reakcija mljevenjem bez primjene kemijskih otopina. Na taj se način dobiva uvid u to kako pojedini aditivi utječu na reakciju, njenu brzinu i na produkte, čime su otvorili mogućnost da se reakcije mogu optimizirati za razne industrijske procese od čega bi, u kojačnici, mogla imati koristi industrija, ali i naš okoliš i potrošači.

Ove godine proslavljena je 100. obljetnica otkrića difrakcije rengenskog zračenja nad kristalima i za primjenu te metode do sada je znanstvenicima u svijetu dodijeljeno 30-ak Nobelovih nagrada. Halasz je tu metodu mehanokemijske primijenio na sustave na koje je do sada još nitko nije primijenio. Uzorci su im bili moderni porozni materijali koji se mogu upotrebljavati kao katalizatori te za, primjerice, skladištenje plinova, a reaktanti cinkov oksid i derivati imidazola. – Prvi put smo metodu primijenili za istraživanje mehanokemijske sinteze i praćenja tijeka reakcije. U realnom vremenu, dok se posudica tresla, pratili smo nastajanje tih materijala. Naime, u mehanokemiji, koja predstavlja vrlo važan i raširen proces u farmaceutskoj, kemijskoj i metalurškoj industriji, često se upotrebljava metoda visokofrekventnog ‘mljevenja’ u zatvorenim i neprozirnim posudicama, uglavnom čeličnim. Nedostatak te metode je da se tijek reakcije ne može pratiti bez zaustavljanja i otvaranja posudica, čime se ne dobiva realna slika tijeka reakcije.

Kad zaustavite mlin, reakcije često ne prestaju, već reaktanti nastave reagirati te zaustavljanjem procesa i naknadnom analizom uzoraka zapravo kasnije za reakcijom i ne dobivate realnu sliku njenog tijeka. Sada se te mehanokemijske reakcije mogu istraživati u realnom vremenu – objašnjava Halasz. Tomislav Friščić i Ivan Halasz surađivali su na sličnim projektima i ranije s jednim profesorom u Njemačkoj ostvarili kontakt s poznatim Institutom ESFR u Grenobleu, gdje im je za pokus bio dostupan sinhrotron (uređaj koji služi stvaranju rengenskog zračenja visokog intenziteta). To je zapravo velik prsten u kojem kruže elektroni gotovo brzinom svjetlosti te emitiraju rengensko zračenje na mjestima gdje im se mijenja putanja. Cijeli prsten sadrži 60-ak laboratorija koji svaki imaju dovod rengenskog zračenja. Na projektu radilo je ukupno osmoro, uglavnom mladih znanstvenika iz Zagreba, Stuttgarta, Grenoblea i Cambridgea i svima je to bio prvi takav pokus. – Bavili smo se mehanokemijom i svi smo imali isti problem pri istraživanjima i onda smo odlučili problem riješiti. Serija pokusa, koji su pojedinačno trajali od 30 do 45 minuta, trajala je sveukupno šest dana – nastavlja Halasz.

Mehanokemijske reakcije upotrebljavaju se već dugo u industriji, ali zadnjih 10 do 15 godina akademskih zajednica je intenzivirala takva istraživanja. Ta metoda sada bi mogla unaprijediti razumijevanje kemijskih procesa ključnih za farmaceutsku, kemijsku i metaluršku industriju te otvoriti nove mogućnosti u području ‘zelene’ kemije i ekološki prihvatljivog stvaranja novih kemijskih proizvoda. Problem je to što za realizaciju pokusa morate otići na sinhrotron, a dobiti termin u Grenobleu nije baš jednostavno. Akademskoj zajednici istraživanja na sinhrotronu dostupna su besplatno, pod uvjetom da se ne upotrebljavaju u komercijalne svrhe. Institut dvaput na godinu raspisuje natječaje za projekte i ako vas odaberu, dobijete termin.